Prozračivanje, kondenzacija, izolacija

Posebno štetno je djelovanje vlage na drvo i drvene prozore. U jednoj studiji o kvaliteti zraka u unutrašnjim prostorima analizirano je u kolikoj mjeri pojedeni elementi utiču na lošu kvalitetu zraka .

Studija je pokazala da je u 54% slučajeva nekvalitetnog zraka u unutrašnjim prostorima krivo nedovoljno prozračivanje.U svakom domaćinstvu nastaje vodena para kako zbog obavljanja svakodnevnih poslova (kuhanje,tuširanje,pranje, itd), bilo zbog sušenja građevinske konstrukcije ,bilo zbog disanja – jedna četveročlana obitelj dnevno proizvede – pošalje u svoj životni prostor prosječno 10 litara ( pazite – da bi si približili kolika je to količina napunite pet boca Coca Cole od 2l s vodom ) vode u obliku vodene pare.

Zrak lako apsorbira određenu količinu vodene pare i to što je veća temperatura zraka to se diže granica količine vlage koju zrak može primiti do 100% zasićenosti. Samim tim – ako je temperatura manja , zrak može primiti manje vlage pa će se desiti normalna pojava da će se pri padu temperature zraka zasićenog vlagom , višak vlage morati negdje kondenzirati (izlučiti iz zraka putem kapljica vode) , a ta pojava je posebno izražena na mjestima gdje je temperatura prostora odnosno temperatura tijela manja od temperature zraka.

Svakoj temperaturi zraka odgovara jedna maksimalna količina pare.

 Primjer kondenzacije na unutrašnjoj strani stakla i pojava snižavanja relativne vlažnosti nakon zračenja :

  • Vanjska temparatura: – 10 oC
  • Relativna vlažnost zraka vanjskog prostora – okoline: 35 % (100%=3 gr/m3vode)
  • Unutrašnja temperatura: 20 oC
  • Relativna vlažnost zraka unutrašnjeg prostora: 85 % (100%= 18 gr/m3vode)
  • Temperatura unutrašnje površine stakla (termoizolacijsko staklo punjeno argonom) : 15 oC (dolaskom toplog zraka do stakla on se hladi na temperaturu stakla , i kad se ohladi 1 m3 zraka na staklu će se kondenzirati 2,3 gr vode) Dakle što se dešava kada zračimo – kada bi zračenjem promjenili pola zraka imali bi količinu vode u m3 zraka 8,5 gr,odnosno relativnu vlažnost na temperaturi 20oC od 46 %.

    Naravno , ako sad zamislimo neki životni prostor gdje u dobro napravljenoj zgradi živi samac lako se može desiti druga krajnost – da je zrak tokom sezone grijanja u njegovom životnom prostoru nedovoljno vlažan (optimalni postotak relativne vlažnosti zraka kreće se od 40 -60 %).

    Ako je u grijanom prostoru 20oC i premala relativna vlažnost a vanjska temperatura -15oC nikakvo zračenje ne može nam pomoći da ovlažimo zrak u našem životnom prostoru više od 30 % , a u tom slučaju moramo ovlaživati zrak nekim klasičnim načinima – puštanje da voda vrije i isparava, itd ili koristeći neki od industrijskih ovlaživača zraka.Međitim, kako su ovakvi ekstremi ipak puno rjeđi njih ovdje nećemo toliko razrađivati.

    Umjesto bilo kakvih polu recepata za zračenje najbolje je kupiti vlagomjer te ga montirati na unutrašnji zid i kad relativna vlažnost dođe do 70 % prozračiti stan otvarajući prozore širom na period od 5 do 7 minuta – najkvalitetnije zračenje je kad napravimo propuh.

    Iz navedenog je vidljivo da do kondenzacije može doći čak i ako je relativna vlažnost u zadovoljavajućim granicama, ali imamo mjesta (površine) gdje je temperatura značajno niža od temperature zraka – ta mjesta su mjesta postojanja toplinsklih mostova – mjesta gdje imamo nedovoljnu izolaciju i pojačan utjecaj vanjske temperature odnosno velike toplinske gubitke.

    Tipična mjesta pojave kondenzata su spojevi rubova zida i stropa ili spojevi zida i poda. Zato se kod promjene stolarije u starijim kućama dešava da se odjednom na takvim kritičnim mjestima počinje pojavljivati vlaga koja prije nije bila vidljiva.

    Naime, stara stolarija je puno slabije brtvila i time hladila i zid a također , u većini slučajeva , nije omogućavala niti željenu temperaturu prostora , što se promjenom stolarije boljih toplinskih svojstava riješilo i čime su pojave kondenzacije na toplinskim mostovima došle na vidjelo.

    Bitno je iskustveno predvidjeti mogućnost takvih pojava i upozoriti stranke na njih , jer obično se nakon promjene stolarije boja stan , tada je poželjno ako se predviđaju kondenzacije na kritičnim mjestima takva mjesta dobro zaštititi nekim fungicidnim premazom kako bi mogli izbjeći barem pojavu pljesni i gljivica ako već ne možemo sprječiti kondenzaciju.

    Najdrastičniji primjeri su u pravilu posljedica loše izvedenih balkonskih konstrukcija i začuđujuće su česti.

     Koliko smo primijetili iz dosadašnjeg iskustva dva su osnovna razloga za zatvaranje balkona :
    a) uvjek želimo koji kvadrat više stambenog prostora – bilo zbog toga što nam treba još jedna soba, bilo zbog toga što želimo napraviti svoj botanički vrt ili jednostavno samo želimo zaštićeno mjesto za sušenje rublja i sl.

    b) drugi razlog je puno zamršeniji – balkon je uobičajeno armirano betonska konstrukcija putem različitih nosača (I profilima i sl.) direktno vezana sa našom međukatnom pločom.Dakle balkon je produžena ruka našeg zatvorenog prostora i samim tim ako nam podovi nisu dobro izolirani od utjecaja ploče balkon je površina koja hladi našu ploču i u slučaju pomanjkanja izolacije i naš pod.

    Dakle, u unutrašnjosti stana dobijamo neravnomjernu temperaturu na podu, ali isto tako i neravnomjernu temperaturu zidova (površine zida bliže kutu su hladnije) – dobijamo idealna mjesta za proučavanje točke rosišta i kondenzacije kao pojave. To se manifestira vlagom u kutovima poda, odizanjem parketa , napuhavanjem boje i vrlo brzo pojavom gljivica .

    Slični izgled vrlo često imaju i plafonski kutevi (to je u ovom slučaju utjecaj onog balkona od susjeda iznad nas) Zatvaranjem balkona u većini slučajeva možemo smanjiti opisanu pojavu ,ali je ne možemo sasvim suzbiti , naime za suzbijanje te pojave koja dovodi do toga da nam npr. stan na drugom katu ostavlja dojam podrumskog prostora , trebali bi izolirati gornju i donju stranu našeg i susjedovog balkona ili barem donju stranu našeg balkona i gornju stranu susjedovog balkona.

    Često puta ljudi krive stolariju za takve pojave, ali ona u pravilu nije odgovorna za to , makar se na njoj primjećuje strašno puno kondenzata. Naravno, dodatnim zahvatima na stolariji (samo ako je ona loša) možete malo ublažiti simptome, ali to je sve (npr. stavljanjem termoizolirajućih stakala u prozore i vrata vjerovatno će se izbjeći ili barem umanjiti pojava kapljica vode na staklu).

    REZIME

    Neke sporadične i male firme, proizvođaći PVC stolarije, vjerovatno nemaju ljude koji su savladali i izradu i nauku o stolariji , a iz navedenog slijedi da se takvih, bez obzira na privlačne cijene i privlačne uvjete plaćanja, treba čuvati. Jer između ostalog nitko ne zna gdje će te firme biti za dvije, tri godine, a kamoli za 8-9, a nemojmo zaboraviti da garancije na PVC stolariju vrijede 5 odnosno 10 godina.Firme ne smiju štedjeiti na brtvama , okovima ili staklima koje ugrađuju.

     

    Stavljanje jednog panta manje na ulaznim vratima (koja ovisno o veličini imaju tri ili čak četiri panta) njima, a možda u određenoj mjeri i kupcu pojeftinjuju vrata ,ali nakon dvije –tri godine značajno otežava pravilnu eksploataciju.

    Ako računamo koliki je period garancije na PVC stolariju veliki je rizik kupovati i pokušavati izbjeći PDV, jer time u pravilu gubimo stvarnu garanciju.

    Puno se kućanstava u velikim gradovima grije pomoću centralnih sistema toplana, a zbog razvoja svijesti i štednje energije u zadnje vrjeme aktuualna je ideja da se svakom individualnom potrošaću ugradi uređaj za mjerenje potrošnje, ili da se u loše izoliranim zgradama poveća cijena grijanja za 30 % (Osijek), sva ta događanja aktualiziraju ugradnju kvalitetne građevinske stolarije molog koeficjenta U (prijelaza- prolaza topline).

    Nemojte zaboraviti da podizanje temperature prostora za 1oC povećava potrošnju energenta za min 2%. Korištenje termoizolacijskog stakla sa koeficjentom U=1,1 W/m2K spram običnog izolacijskog stakla U=3,0 W/m2K gledajući na sezonu grijanja i peći na loživo ulje štedi nam u prosjeku 20 l ulja a time i u atmosferu šaljemo 30 – 50 m3 CO2 manje po m2 ostakljenja.

]]>