Razvojna vizija Grada Zagreba

Potres 22. ožujka 2020. je napravio veliku štetu u centru Grada Zagreba, većinom zbog rušenja dimnjaka, a koji su onda sa sobom povukli dijelove krovova i fasada. Osim što je šteta nesrazmjerno velika jačini potresa,  veći dio Donjeg Grada je postao nenastanjiv, jer je plin isključen, što znači da je grijanje onemogućeno.

Kako odgovoriti na ovaj izazov? Treba li ulagati u vraćanje u staro stanje[1] ili možemo razmišljati o nekom novom, boljem rješenju?

Plin nema budućnost u dekarboniziranoj Europskoj uniji

Prirodni plin je fosilno gorivo, koje pri proizvodnji, transportu i korištenju emitira stakleničke plinove. EU planira smanjiti emisije stakleničkih plinova 50-55% do 2030, a postići klimatsku neutralnost 2050. Prema trajektoriji kompatibilnoj s 1.5 C, prirodni plin će uglavnom morati biti izbačen iz grijanja do 2040. To znači da prirodni plin smatramo isključivo tzv. tranzicijskim gorivom, a da on nema mjesta u energetskoj budućnosti EU za potrebe grijanja. Kako je vijek trajanja plinske opreme oko 20 godina, a njihov izlazak iz upotrebe najkasnije 2040, sad je vrijeme da se u plin ulaže vrlo razborito i ograničeno.

Strategija za grijanje i hlađenje EU

EU je prepoznala u svojoj strategiji za grijanje i hlađenje[2] da su centralizirani toplinsku sustavi (CTS) optimalno tehničko rješenje za gusta naseljena gradska područja, jer je CTS moguće jednostavno dekarbonizirati korištenjem otpadne topline, geotermalne i solarne energije. Svakako je potrebno i ulagati u energetsku, ali i statičku obnovu zgrada.

Projekt toplifikacije centra Zagreba

Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb trebaju što prije definirati zajednički koncept obnove u potresu stradalog područja, to je nacionalni projekt bez presedana, ali i prilika generacija za jedan napredni iskorak. Stoga se kao dio projekta obnove, predlaže i projekt toplifikacije Gornjeg i Donjeg Grada. Potrebno je provući toplovod ulicama Donjeg i Gornjeg Grada (sad prolazi rubom Donjeg Grada), te provući vertikale kroz stubišta, i postaviti toplinsku stanicu u svakom stanu. Optimalna lokacija za toplinsku stanicu je mjesto gdje se danas nalazi plinski bojler u stanu, jer otuda dalje ide instalacija etažnog centralnog grijanja i napojne tople vode po stanu. U slučaju da u stanu ne postoji instalacija etažnog centralnog grijanja, nju je potrebno provesti. Pitanje je koji dio investicije socijalizirati, a koji ostaviti građanima? Svakako investiciju u ulične vodove treba socijalizirati, trošak vertikala u zgradama plus trošak toplinskih stanica je moguće optimalno podijeliti, a onaj dio koji bi snosio stanar, naplatiti kroz budući trošak grijanja. Za eventualne potrebne promjene i dogradnje sustava etažnog grijanja i tople vode, treba dati subvenciju koja bi pokrila značajan dio tog troška. Ovakav pristup se predlaže za sve zgrade koje idu u značajniju rekonstrukciju ili novu izgradnju. Za zgrade koje ne treba značajnije obnavljati i koje će biti naseljene treba planirati prijelazno rješenje u vidu kondenzacijskih bojlera, ili električne grijalice ako to nije moguće, ali s perspektivom prelaska na CTS čim prije moguće, a najkasnije do 2040. godine.

Što predlažemo?

Dobili smo rješenje pitanja dimnjaka, dijelom odmah, dijelom fazno, koje će uvijek biti prijetnja u trusnom području na kojem je izgrađen Zagreb. Dobili smo rješenje pitanja dekarbonizacije i otvorenu mogućnost za vrijedan investicijski ciklus. Zagreb leži i na velikim nalazištima geotermalne energije – ovo je resurs koji ga u budućnosti može grijati u potpunosti. Ovaj prijedlog donosi kvalitetan sustav grijanja u centru Grada Zagreba, temelji se na domaćim energetskim izvorima te smanjuje zavisnost od uvoza energenata.

Kako bi se osigurala dugoročno održiva i sigurna opskrba energijom na području centra Grada Zagreba, potrebno je izgraditi toplovod (Slika 1 prikazuje potencijalnu distribuciju takve mreže, zeleno kao i mogućnost spajanja na postojeću mrežu, plavo). Predložena mreža samo je jedna od mogućih opcija – u ovoj konfiguraciji njena ukupna duljina iznosi 17.4 km, procijenjeni trošak ove konfiguracije mogao bi iznositi približno 15-19 milijuna eura. Uži centar Zagreba područje je iznimno visoke gustoće izgrađenosti te samim time i potražnje za energijom za grijanje što ga čini idealnim za primjenu ovakve tehnologije (Slika 2 prikazuje potražnju za grijanjem na području Grada Zagreba, planirane i postojeće magistralne vodova toplovoda i parovoda, plavo te prijedlog toplifikacije Donjeg Grada, zeleno)

Možemo li ovo financirati?

Kao potencijalni izvor financiranja faze pripreme (studijska i projektna dokumentacija) može biti specifični cilj 4c3 iz OPKK. Navedeni specifični cilj odnosi se specifično na povećanje učinka sustava toplinarstva, a uz minimalne izmjene kriterija za odabir projekata i redistribuciju ukupne alokacije koja je predviđena za navedeni cilj može se doći do iznosa potrebnog za financiranje ovog projekta. Sredstva za provedbu ovog specifičnog cilja predviđena su za korištenje kroz mehanizam Integriranih teritorijalnih ulaganja, koji se na području Urbane Aglomeracije Zagreb već koristi. Na razini RH u sklopu ITU mehanizma može se redistribuirati ukupna alokacija za 4c3 (80 milijuna eura). Za pripremu projekta moguće je koristiti i sredstva iz tehničke pomoći (SC10) ili kombinirati oba specifična cilja. Udio stope sufinanciranja treba biti određen naknadno, a projekt može sufinancirati operator sustava distribucije toplinske energije, HEP Toplinarstvo.

Slika 2 Prikaz potražnje za grijanjem Donjeg i Gornjeg grada te trenutne i planirane distribucije toplovoda i parovoda
Slika 3 Prikaz potražnje za grijanjem grada Zagreba te trenutne i planirane distribucije toplovoda i parovoda

[1] Trošak obnove dimnjaka se procjenjuje na najmanje 25.000 kn po dimnjaku, eventualno trošak kondenzacijskog bojlera 15.000 kn za one koji ga sada nemaju, a dobar će dio dimnjaka trebati i prilagoditi za kondenzacijske plinske bojlere što je dodatno 5.000 kn po ogrjevnom tijelu.

[2] https://ec.europa.eu/energy/topics/energy-efficiency/heating-and-cooling_en