Riječka rafinerija će proizvoditi i koks?

RIJEKA – U Molu tvrde da, usvoji li se moderna tehnologija, neće biti nikakvog onečišćenja okoliša te da je koks puno isplativiji ostatak u preradi nafte od mazuta

Nakon što su se nakon dugogodišnjih pokušaja konačno riješili Koksare u Bakru, poznate po zagađivanju okoliša, stanovnike Rijeke i okolice zabrinula je informacija da bi se u sklopu modernizacije riječke rafinerije na njihovo područje mogla vratiti proizvodnja koksa. Naime, stručnjaci Ine i njenog strateškog partnera Mola, kako smo doznali, razmatraju tehnologije koje će se tijekom modernizacije ugraditi u zastarjelu riječku rafineriju kako bi se poboljšala kvaliteta njenih proizvoda u skladu sa sve strožim europskim standardima. Osnovni je cilj iz nafte preradom dobiti što više tzv. bijelih derivata – benzina i dizela. No, čini se da je najteže pitanje što napraviti s ostatkom od prerade. Po riječima Molovih stručnjaka, moguće su dvije tehnologije. Prva je hydrocracking kojom se dobiva loživo ulje s prilično velikom količinom sumpora. Međutim, zbog sve strožih europskih propisa o kvaliteti goriva takvo loživo ulje i druge tzv. crne derivate sve je teže prodati, a i cijene su sve niže. Zbog toga predstavnici Mola ističu da je bolje rješenje izgradnja postrojenja za delayed coking u kojem se taj ostatak većim dijelom pretvara u bijele derivate, a manjim u koks. Ta opcija ima više prednosti u odnosu na hidrokreking, ističe Laszlo Lazar, glavni inženjer Molove velike rafinerije Duna kod Budimpešte, dvostruko veće od riječke. Ta rafinerija spada među najmodernije u Europi jer već proizvodi goriva koja zadovoljavaju Euro V standard kvalitete koji će u EU postati obvezan tek od 2009.

»Tom tehnologijom se iz iste količine nafte dobije više benzina i dizela (najkvalitetnijih i najvrjednijih derivata) pa proizvodimo čak oko 80 posto tih derivata. Ona, naime, omogućava da se iz ostatka ponovnom preradom dobije 75 posto tih goriva i 25 posto koksa, umjesto da od svega nastane nekvalitetno loživo ulje. Time je povećana i profitabilnost rafinerije jer je odmah nakon uvođenja nove tehnologije zarada po prerađenom barelu nafte povećana sa 1,92 na 2,86 dolara što je ubrzalo i povrat uloženog kapitala«, kaže Lazar. Prema njegovim riječima, tom se tehnologijom poboljšava i zaštita okoliša jer teški metali iz nafte ne završe u bijelim derivatima ili u zraku nego ostanu u koksu. Ako se ugljenu doda do 10 posto koksa (ima veću kalorijsku vrijednost) nisu potrebni ni filtri za pročišćavanje otpadnih plinova, a teški metali se mogu izdvojiti i dodavanjem kreča, tvrde Molovi stručnjaci. Takav kreč s ostacima teških metala se, prema njihovim riječima, koristi za gradnju cesta jer nije topiv u vodi, a slabo reagira i na kiseline. Može se, bez opasnosti, ugraditi i u cement, ističe Lazar napominjući da ta tehnologija prerade nafte uklanja i većinu nitrata. Za razliku od loživog ulja punog sumpora koje se sve manje traži na svjetskom tržištu, koks je puno lakše prodati jer ga traže europske cementare, željezare i termoelektrane, a Europa godišnje iz Amerike uvozi 20 milijuna tona koksa. Tako 30 posto prodaju u Mađarskoj, a 70 posto izvoze.

Zato Molovi stručnjaci ističu da se ta moderna tehnologija dokazana širom svijeta sa svim potrebnim mjerama zaštite okoliša, u kojoj koks nastaje kao nusprodukt, ne može uspoređivati s bivšom bakarskom koksarom koja je zbog zastarjele tehnologije i nebrige za okoliš bila veliki zagađivač. U Molovoj se rafineriji sve odvija u zatvorenom sustavu tako da nema opasnosti od raznošenja koksne prašine vjetrom. Dokazuju to i podaci o emisijama štetnih tvari u zrak. Dopušteno je do 10 miligrama koksne prašine u prostornom metru, a prema posljednjim podacima izmjerene su dvadeset puta manje količine, kaže Lazar. Savjetnik u Molu Janos Magyar ističe da je samo nekoliko kilometara od rafinerije grad s 20.000 stanovnika koji, prema njegovim riječima, nemaju primjedbi na njen utjecaj na okoliš, a u Mađarskoj se primjenjuju strogi europski standardi dopuštenih ispuštanja u okoliš. No, koliko je poznato, još ništa nije definitivno odlučeno. Najbolju tehnologiju će na prijedlog stručnjaka i Uprave izabrati vlasnici Ine. Ali dok je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva lani dalo suglasnost na četverogodišnji program modernizacije Ininih rafinerije (u kojem je ostala otvorena opcija što učiniti s ostatkom nafte nakon prerade), kako bi što prije počela proizvodnja goriva europske kvalitete, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva se suglasilo s većinom plana, ali je odmah istaknulo da su protiv proizvodnje koksa u riječkoj rafineriji. Inu su obavijestili da se slažu s izgradnjom postrojenja za hidrokrekiranje teških ostataka, ali su uskratili suglasnost za drugu opciju – koksiranje teških ostataka u riječkoj rafineriji. Naime, u Programu modernizacije rafinerija poslanom tim ministarstvima je napomenuto da se tek planira izrada studije koja će dati odgovor hoće li se odabrati postupak hidrokrekiranja ili koksiranja teških ostatak u riječkoj rafineriji. Željko Bukša Izvor: vjesnik www.vjesnik.hr

]]>