Rohatinski: Bez MMF-a ne bi bilo ni pregovora s EU-om

ZAGREB – Nama još treba aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom da bi on koliko-toliko popravio nisku hrvatsku vjerodostojnost, rekao je guverner Željko Rohatinski.

Europska unija ne percipira vjerodostojnost Hrvatske i zato Hrvatskoj, iako je počela pregovore s Unijom, još treba aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom da bi on koliko-toliko popravio nisku hrvatsku vjerodostojnost. Rekao je to jučer guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski otkrivajući koliko su povezani odnosi s MMF-om i približavanje Uniji.

– Naša je vjerodostojnost niska i naivno je mišljenje da nam pet godina nakon potpisivanja prvog aranžmana i nakon početka pregovora s EU-om aranžman s MMF-om ne treba, napomenuo je Rohatinski na Geoekonomskom forumu s temom »Države u tranziciji: MMF i Svjetska banka faktori razvoja ili stagnacije?«. U Hrvatskoj se i dosad spekuliralo da je stand-by aranžman uvjet za početak pregovora s Unijom, ali guverner Rohatinski poprilično je razjasnio tu situaciju.

– Prema mojim spoznajama, sadašnja Vlada nije bila sklona tome da 2004. godine potpiše novi aranžman, ali je to ipak učinila, jer je iz Europske komisije poručeno da će Hrvatska u lipnju 2004. godine dobiti pozitivno mišljenje za početak pregovora (avis) uz uvjet da ima aranžman s MMF-om. Naša delegacija otišla je navrat-nanos u Washington i ispregovarala aranžman, a MMF je, suprotno praksi, objavio da će on biti potpisan dva mjeseca prije nego je službeno odobren, prisjetio se Rohatinski, kojemu će u srpnju završiti mandat guvernera, a za drugi se neće kandidirati. Iako su pregovori otvoreni, Bruxelles očekuje, uvjeren je guverner, da se aranžman nastavi u 2006. godini.

Što se tiče utjecaja MMF-a na gospodarsku politiku u Hrvatskoj, Rohatinski kaže da je MMF samo moderator te da ne daje osnovni smisao. Prisjetio se da je u devedesetima propalo sklapanje aranžmana jer tadašnja Vlada nije pristala na politički uvjet MMF-a o izručenju optuženih Hrvata iz BiH sudu u Haagu. Zatim je Račanova Vlada 2000. godine sklopila aranžman unaprijed ističući da neće povlačiti sredstva. No, u četiri godine fiskalna i monetarna politika nisu zbog aranžmana bile restriktivne i nisu kočile razvoj, ističe Rohatinski.

Za to nudi i podatke o fiskalnom deficitu koji je u tom razdoblju bio oko šest posto godišnje, a plasmani banaka su s 52 posto BDP-a narasli na 74 posto, dok je vanjski dug skočio sa 61 na 82 posto BDP-a. Kad je HNB 2003. godine svojim mjerama pokušao zaustaviti rast kredita, MMF mu nije aplaudirao, sjeća se Rohatinski.

– MMF je bio protiv toga da se administrativnim mjerama ograničava kreditna ekspanzija i smanjuje profit stranih banaka, a MMF istodobno ne radi ništa da se smanji fiskalni deficit, možda i zato što je tada dva posto išlo za autoceste, odnosno Bechtel, rekao je Rohatinski. Pitanje vanjskog duga ozbiljno je počelo zanimati MMF tek 2004. godine, kad je u Hrvatsku stigla nova misija i novi stalni predstavnik. Od tada, objašnjava Rohatinski, dolazi do promjena u ekonomskoj politici, koja od ekspanzivne ide k umjereno restriktivnoj.

Banke sanirane »papirima« – novac donijeli vlasnici Rohatinski kaže da se privatizacija devedesetih u Hrvatskoj nije odvijala u smjeru koji je tražio MMF. Što se tiče propitivanja prodaje HT-a i Ine, guverner podsjeća da su prihodi od njihove prodaje pokrivali proračunski manjak. Naglasio je i da se zaboravlja da je država većinu sanacija banaka »pokrivala papirima« i da su one postale likvidne i dobile »živi novac« tek kada su u njih ušli novi vlasnici.

IZVOR: Glas Istre AUTOR: J. MARIĆ www.glasistre.hr

]]>