Ruke kojima sve cvjeta…

SPLIT – Predani rad 230 zaposlenika komunalnog poduzeća Parkovi i nasadi na čelu s direkoricom Vesnom Podlipec omogućio je Splitu da se prvi put kandidira za utrku za Plavi cvijet, akciju ocjenjivanja uređenosti turističkih mjesta Hrvatske turističke zajednice.

I odmah smo, doduše zajedno s Umagom, osvojili treće mjesto i posebno priznanje za hortikulturno uređenje javnih površina. Split je u tom smislu za Povjerenstvo Plavog cvijeta bio pravo iznenađenje, odavno nije bio ljepši, zeleniji i rascvjetaniji. Vesna Podlipec veli da je za ovu lokalnu renesansu zaslužan cijeli tim marljivih stručnjaka koji proizvode cvijeće, projektiraju izgled zelenih površina i održavaju ih. Također, ne izostavlja velike zasluge gradskih vlasti, koje su imale sluha za financiranje projekata. A posebno je pohvalila ljude koji dolaze posljednji u tom organizacijskom lancu, upravo one koji su svojim rukama obradili svaki slavljenički cvjetak. Samo za operativnu sekciju Parkova koja pokriva Grad, Lovret, Bačvice, Lučac i Manuš radi ukupno 28 radnika, a voditeljica Mira Kekez upoznala nas je sa Rosom Ivčević, Nevenkom Ledić i Anom Margetić, koje se brinu za održavanje Matejuške koju je projektirala Jasna Talić.

Gdje ćeš ljepšeg mjesta za sastanak od Matejuške sve u cvijeću? Ovaj potez od Rive, preko Svetog Frane do Matejuške toliko je izložen da smo uvijek pune posla — kaže Kekez. A pogotovo kada su nekakva događanja, utakmice, eno ono s Brazilom. Nastane prava tarapana! Tada nam cijela firma dolazi na ispomoć — priča Ane Margetić, prekidajući na kratko okopavanje uz zidić. Dok je stavljala odrezano lišće i korov u koš, Nevenka priča kako se svakoga dana radi jedno te isto: istresaju se koševi, kupe papiri, metu staze, zalijeva se, nadopunjava cvijeće, okopava i bere ocvat. U ponediljak je sve bilo počupano oko fontane! Onda svaki put triba posadit novo, jutros smo tako posadili 40 gazanija, 10 dimorfotela, 100 begonija i 40 đirana! — kaže Rosa Ivčević. Radi se cijele godine, svaki svakcati dan, kako bi bilo “lipo za vidit”.

Razgovarali smo o svemu, promatrajući autohtono bilje niklo na Matejuški. Lavanda, maslina, muška murva, mirta (koja je bila gotovo izbačena iz sadnje), ružmarin – sve je to danas vraćeno u ambijent. Stajali smo pritom na travnjaku, kombinaciji ukrasne djeteline i obične zelene trave. Kažu da su travnjaci najskuplja stavka u održavanju, naime, zbog mediteranske klime treba im puno zalijevanja, košnje i dohrane. I naši ljudi i stranci vole sjediti i ležati po travi, a mješoviti travnjak je jako zahvalan – rekla je Mira Kekez. Iako u ukrasnoj djetelini ne raste ona sa četiri lista, zelenilo na Matejuški ipak ima sreće. Hana LETICA Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr