Sanacija temelja bez kopanja i podbetoniranja

Podbetoniranje kao klasična metoda

Podbetoniranje je najčešći način sanacije temelja u nas, no u svijetu se sve manje primjenjuje zbog svojih brojnih nedostatka. Izvodi se na način da se tlo oko i ispod temelja iskopava u etapama (kampadama) kako bi se tako izveden sustav jama, u određenim vremenskim razmacima, ispunio betonom. Osim što je takav postupak dugotrajan, može biti i rizičan s obzirom da se uklanjanjem tla ispod temelja dodatno ugrožava stabilnost objekta, pogotovo ako temelji nisu armirani. Nadalje, nasipanjem betona pod temelje tlo se dodatno opterećuje (beton ima težinu od oko 2.500 kg po m3) zbog čega nakon zahvata često dolazi do dodatnog slijeganja i pojave odvajanja novog temelja od postojećeg. Dvorište i područje oko objekta često je nakon grubih građevinskih radova potrebno ponovno uređivati, a podzemne instalacije i cijevi oko kuće ponekad je potrebno i ponovno postavljati. Veliki problem, također, predstavlja i pristup unutarnjim temeljima jer se pritom zahtijeva razbijanje podova unutar objekta što je često vrlo nepoželjno, a ponekad i nemoguće.