ŠIŠMIŠI SKRENULI TRASU DALMATINE

Split – Sve je napravljeno po zanatu, a građevinari su se pobrinuli i za – šišmiše. Naišli, gradeći, na pećinu sa šišmišima pa zvali nadležne za zaštitu, pa zbog šišmiša čak i trasu autoceste pomakli za 800 metara. “Pogledajte, čak smo i ogradu za zaštitu od buke pored te njihove pećine podigli. Da šišmišima ne smeta buka s autoceste”

Najkasnije za mjesec dana trebao bi biti dovršen povijesni posao izgradnje autoceste Split-Zagreb, odnosno autoceste Dalmatine. U lipnju bi u promet trebao biti pušten tunel Mala Kapela i preostala šibenska dionica od Pirovca do Vrpolja zajedno s mostom preko rijeke Krke. Kao i pred svako od posljednja dva, tri ljeta svijet se pita kako je gore na trasi, kasne li radovi, hoće li biti na vrijeme. Kako je dakle tridesetak dana pred najavljeno otvaranje jedine preostale dalmatinske dionice? Prozviždali smo autocestom od Dugopolja prema Vrpolju. Iza naplatnih kućica po dogovoru ćemo dalje trasom prema Zadru s Antom Filipovićem, direktorom tehničke jedinice HAC-a za izgradnju autoceste – pazite sad – od Svetog Roka do Ploča. Povelik mu posao, gotovo cijeli dalmatinski dio Dalmatine mu je u zadatku. Tih, miran čovjek sliježe ramenima i veli samo: “Pa je, veliki je to posao, ali ova naša generacija građevinaca je u jednu ruku i sretna. Rijetko koja generacija će više imati priliku napraviti toliko kilometara autoceste s tolikim velikim objektima. Ovoj generaciji je u zadatak pao ovako veliki povijesni posao. Steći će golemo iskustvo, kapital je to s kojim može graditi gdje god hoće po svijetu.”

ZADNJE TRI DIONICE

Kaže, dionica od Pirovca do Vrpolja sad je faktički gotova i ostaje veliki posao izgraditi autocestu od Dugopolja do Ploča. – Upravo smo tamo uveli izvođače u posao i počinjemo raditi dio autoceste do Biska i Šestanovca. Dionica do Ploča će biti jedna od najtežih dionica na autocesti. Dio od Svetog Roka do Maslenice bio je težak, ali i ovo dolje će biti golem posao. Cijela ta dionica je u kršu i nekakvom usjeku. Prema Pločama imamo izgraditi devet tunela, 17 vijadukata, pa usjeke… Spuštamo se s autoceste iza naplatnih kućica kod Vrpolja. Autoceste dalje, vidimo, ima i skroz je gotova, ali preko velikih betonskih prepreka ne možemo proći. Dakle, idemo dolje da bismo se vratili gore. Putem pitam o radovima. Od Zadra, odnosno Pirovca, do sada se nije moglo autocestom do Splita jer nisu bila izgrađena 34 kilometra šibenskog dijela podijeljenog na tri dionice: Pirovac-Skradin, Skradin-Šibenik i Šibenik-Vrpolje. Jesu li sve tri dionice gotove, hoće li biti u roku puštene u promet? – Hoće, imamo tehnički pregled trase od Pirovca do Skradina 13. lipnja, od Šibenika do Vrpolja 20. lipnja, a ovog srednjeg dijela od Skradina do Šibenika već za koji dan, 30. svibnja. Planiramo do 1. lipnja završiti sve građevinske radove i onda ostaje fino uređenje, malo čišćenja, malo crtanja po cesti i to je to. Što se nas tiče, autocestu bi se moglo pustiti u promet i nešto ranije. Ako ne budemo imali problema na tehničkom pregledu, nakon 20. lipnja može se pustiti u promet kad god se to bude htjelo.

Vraćamo se natrag s druge strane betonske ograde iza naplatnih kućica u Vrpolju, pa dalje drito tek izgrađenom šibenskom dionicom prema Zadru, gdje god se može, a da ne ometamo građevince. Na vijaduktu Dabar radnici Hidroelektre su upravo postavljali hidroizolaciju, još preko asfalt i gotovo. Tu negdje među radnicima poznato lice – Željko Šikić, građevinac iz Korlata. Upoznala sam ga prije godinu dana negdje na trasi kod Pirovca. Smije se, drago mu, pa veli: – Ma hoće, bit će na vrime sve gotovo. A ne bi da nije Hidroelektre. Građevinci se ponašaju kao da su u nogometnim timovima i svak za svoju firmu navija. I dobra je ta njihova konkurencija. Na ovom dijelu su, primjećujem, uz autocestu po obroncima već postavljene i zaštitne mreže, kao da je već sve gotovo.

– Pa i jest skoro sve gotovo – veli ing. Filipović. – Ostaje nam još iscrtati cestu, ali to ćemo ostaviti za zadnje dane da se ne prlja. Još kamioni s materijalom idu gore-dolje. Dobro je s radovima na sve tri dionice. Radi se dan-noć, do kasno navečer. Sinoć nas je kiša prekinula usred asfaltiranja. Ali meteorolozi najavljuju da će sad biti lijepo vrijeme. Svi visimo na prognozi. Vrijeme nam je najbitnije. Ali sad nam je dovoljno još pet-šest suhih dana i kiša može padati koliko hoće. Okolo se zeleni šibenska Zagora, pitomija nego splitska. “Bilo je mina okolo i valjalo je razminirati prije nego smo se uhvatili posla”, veli mi vodič. Opet malo silazimo da ne smetamo valjcima i građevincima pa se vraćamo okolnom makadamskom cestom stotinjak metara naprijed. Vijadukt Dubrave. I tu se radi hidroizolacija pa se potom cesta presvlači asfaltom, jednako kao i na vijaduktu Protege, tamo dalje prema Danilu.

MRAVINJAK I PUSTOŠ

Od Šibenika do Vrpolja su četiri vijadukta, pa dalje vijadukt Drage, pa most na Krki, pa… ima toga. Dok se vozimo, na nekim dijelovima više nema nikoga, cesta je potpuno završena, a na nekima, uglavnom oko vijadukata mravinjak, kamioni, valjci, gužva. Eto nas pred šibenskim naplatnim kućicama. Izgledaju kao da će vam ovaj čas naplatiti! Sve gotovo, tu je i rasvjeta, tek dvoje-troje radnika uređuje okoliš. Idemo dalje. Prolaze kamioni Vijadukta. Asfalter Ante Lukić, Vijaduktovac iz Žepče u Bosni, digao glavu od posla pa kaže: – Radi se i dobro je. A ima nas još iz Bosne na gradilištu. Radio sam prije na Bosiljevu i svuda. Već dvajest godina samo asfalt radim. Sinoć smo asfalt stavljali do devet navečer. Radi se s manje grča nego dok se gradilo oko Svetog Roka, atmosfera je među građevincima puno opuštenija, očito im rok ne dahće za vratom. Ing. Filipović veli kako su svi dobro uigrani, istodobno se radi i cesta, i odbojna ograda, i zaštitna žičana ograda, i odvodnja, bit će sve gotovo i prije roka. U lipnju će se samo crtati po cesti. Već se uz cestu sije i trava. Nije mi jasno zašto se ne zeleni oko davno napravljene splitske dionice. Cijela šibenska dionica je već i pod naponom, rasvjeta svijetli, uvjerili smo se, u po bijela dana. Sav posao ovdje, veli domaćin, odradile su samo domaće građevinske tvrtke, a Hidroelektri i Ingri je na vijaduktu Dubrava ruku dala i Hidrogradnja iz Sarajeva. Ing. Filipović veli da je nekidan u posjetu i obilasku ove dionice bila i delegacija slovenskih autocesta. Odjednom se nađosmo na mostu Krka.

OPERACIJA ŠIŠMIŠ

– A di je most? – zinula sam. Nisam ga prepoznala, skinuli mu sve silne sajle na kojima je visio dok su ga gradili i sad potpuno gotovi most na Krki, majstorsko djelo konstruktorovaca, u svoj njegovoj ljepoti možete najbolje vidjeti s nekog od brodova koji ispod njega prolaze Krkom ili iz Skradina. Ali i ovako je lijep, nema spora. Anto Filipović veli da su mu ogradu radili na francuski način, prvi put nisu upotrijebljeni čuveni new jarsseyi, betonski blokovi koji zatvaraju vidik. Odmah uz most survava se dramatična litica u dnu koje se zeleni Krka, a bijeli Skradin vam se čini nadohvat ruke. Na litici građevinci upravo marendavali, a ing. Filipović mi objašnjava što se to gradi na litici: – Tu će svuda okolo na litici biti vidikovci s dalekozorima. Vidite, već smo napravili okrugle kule, kao srednjovjekovne, i obložili smo ih kamenom. Tu će na samom kanjonu biti i restoran, dječje igralište, par štandova za prodaju suvenira i veliko parkiralište. Planirali smo ovdje, uz liticu napraviti i uspinjaču. Čovjek će moći ostaviti auto na parkiralištu, pa se žičarom spustiti dolje na Krku gdje namjeravamo postaviti ponton uz koji će moći pristajati turistički brodovi koji plove na Slapove Krke. Pošli smo dalje preko mosta Guduča do kraja trase.

Na kraju kratka ćakula s mladom ekipom konstruktorovaca koji su bili angažirani na mostovima. Uz Šibenčane Davora Trlaju, glavnog inženjera gradilišta za vijadukt Draga te mostove Krka i Guduča, i Željka Ljutića, tehničkog voditelja gradilišta, tu su i Splićani ekonomist Krešimir Puljiz (vele u smijehu, zadužen za 400 milijuna kuna, koliko košta ova dionica) i voditelj mehanizacije gradilišta Ivo Svaguša. Rekoše, sve je napravljeno kako treba, a pobrinuli su se čak i za – šišmiše. Naišli, gradeći, na pećinu sa šišmišima pa zvali nadležne za zaštitu, pa zbog šišmiša čak i trasu autoceste pomakli za 800 metara: – Pogledajte, čak smo i ogradu za zaštitu od buke pored te njihove pećine podigli. Da šišmišima ne smeta zvuk auta s autoceste. piše Meri ŠILOVIĆ snimio Mario TODORIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

]]>