Skladišta

Autor Gradimo Objavljeno 27/11/2005

Skladište je prostor u kojem se roba preuzima i otprema, te čuva od raznih fizičkih, kemijskih i atmosferskih utjecaja i naravno krađe, što je i osnovna tema ovog biltena. Vrste skladišta ovisna su o djelatnosti društva, tako da razlikujemo skladišta proizvodnih društava (skladišta sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda, skladišta alata, sitnog inventara, pogonskog goriva, maziva i otpada) i skladišta trgovine. U skladištima društava koji se bave trgovinom čuvaju se proizvodi namijenjeni prodaji i po potrebi za čuvanje materijala koji se koristi za ambalažu. U ova društva trgovine spadaju skladišta koja se bave skladištenjem prehrambene robe, tekstilne robe, obuće, drvne građe, građevinskog i elektromaterijala i dr.

Prema načinu gradnje skladišta se dijele na:

otvorena (namijenjena su za čuvanje i skladištenje materijala i robe neosjetljive na vremenske utjecaje).

natkrivena (namijenjena su za čuvanje i skladištenje roba kojima je potrebno stalno provjetravanje).

zatvorena (ove vrste skladišta mogu biti smještena u zgradama bilo prizemnim ili sa katovima i podrumom, a bitno je da se čuva i skladišti roba osjetljiva na vremenske utjecaje, požare i naravno, koja je zbog svoje vrijednosti često predmet krađe).

U ovom pregledu skladišta potrebno je još spomenuti podjelu na:

klasična skladišta (u kojim razlikujemo niskomehanizirana i visokomehanizirana skladišta, ovisno na koji se način rukuje predajom i otpremom robe (ručno ili strojevima poput viličara i sl.).

automatizirana skladišta (gdje se poslovi u pravilu obavljaju bez prisutnosti djelatnika).

specijalizirana skladišta ili namjenska skladišta sa točno definiranom robom ili materijalom poput silosa, hladnjača, vinskih podruma, tankova i sl.)

robotizirana skladišta (za sada još nedovoljno korištena, a koja će svojim mogućnostima izvođenja poslova pomoću specijaliziranih robota biti sigurno skladišta budućnosti).

Osim ovoga spomenimo podjelu skladišta prema vlasništvu koja dijelimo na javna i vlastita. Iz svega navedenoga proizlazi da su skladišta svojom namjenom naglašeno važni građevinski i gospodarski objekti, što neminovno generira interese raznih kriminalnih grupa. Interesantno je da je vrlo malo podataka o načinu zaštite skladišta svih vrste, iako se radi o specifičnim građevinskim objektima koji zahtijevaju poseban sigurnosni tretman. Možda će i nedavni požar na skladištima u Jankomiru, na neki način prisiliti subjekte koji se bave uslugama skladišta da na primjereniji način pristupe problemu zaštite.

Zaštita od požara

Skladište, kao i svaki drugi građevinski objekt mora biti konstruirano tako da u slučaju požara:

očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđenog posebnim propisom,

spriječi širenje vatre i dima unutar skladišta,

spriječi širenje vatre na objekte u neposrednoj blizini skladišta,

omogući da osobe neozlijeđene napuste građevinski objekt, odnosno da se omogući njihovo spašavanje,

omogući zaštitu spašavatelja.

Skladištenje boja i lakova

Općenito govoreći skladište je prostor u kojem se privremeno smještaju proizvodi pri proizvodnji ili preradi (skladište proizvođača), prodaji (skladište proizvođača) i uporabe (skladište korisnika). Kad govorimo o robi u spremnicima razlikujemo otvorene i zatvorene skladišne prostore. Otvoreni skladišni prostori koriste se uglavnom za stabilne spremnike, dok se za prijenosne spremnike, koriste skladišta- građevine ili dio građevine u kojima se spremnici skladište na način koji je uvjetovan njihovim sadržajem.

Kad govorimo o skladištenju boja i lakova moramo voditi računa o važnim čimbenicima kao što su:

zapaljivost

rok trajnosti

temperaturna osjetljivost.

Zapaljivost se odnosi na boje i lakove na bazi organskih otapala, dok za one na bazi vode nema opasnosti, pa ni mjera zaštite te vrste. Skladištenje boja i lakova na bazi organskih otapala treba biti u skladu sa zakonom o zapaljivim tekućinama i plinovima.

Prema tom zakonu zapaljive se tekućine dijele na lako zapaljive čija je temperatura plamišta jednaka ili niža od 38 °C i gorive čija je temperatura plamišta viša od 38 °C. Pri skladištenju takovih tekućina potrebno je držati se određenih pravila.

Prostorije za skladištenje nalaze se u pravilu u prizemlju, a najmanje na jednoj strani skladišta mora biti omogućen pristup vatrogasnim vozilima iz dva smjera. U prostorijama mora biti osigurano djelotvorno prirodno ili umjetno provjetravanje. Skladišta s prijenosnim spremnicima su uglavnom regalna, a spremnici se postavljaju na police s otvorom prema gore uz osiguranje od nekontroliranog pokretanja.

Spremnici se ne smiju slagati jedan na drugi, a međusobni razmak mora biti takav da do njih postoji nesmetan pristup i mogućnost podizanja i prenošenja, hidrauličnim ili motornim viličarima. Zagrijavanje prostorija obavlja se toplom vodom, parom niskog tlaka ili toplim zrakom, s uređajima za zagrijavanje izvan prostorije. U tim je prostorijama zabranjen otvoreni plamen bilo koje vrste i iskreći alat, što je obvezno istaknuti na vidljivom mjestu s odgovarajućim tekstom. Za zaštitu od požara potrebno je prostorije osigurati s određenim brojem vatrogasnih aparata tipa S-9.

Rok trajnosti je podatak koji mora biti vidljivo istaknut na svakoj ambalažnoj jedinici i na policama skladišta ne valja držati proizvode kojima je istekao rok trajanja. S obzirom da se radi o pokvarljivoj robi police trebaju biti poredane tako da se na njima obavlja skladištenje tipa FIFO (engl. “first in first out”- “prvo unutra, prvo van”). Za tu su namjenu naročito prikladna skladišta kod kojih roba ulazi kroz jedna, a izlazi kroz druga vrata na suprotnoj strani skladišta.

Rok trajnosti za boje i lakove u uskoj je vezi s temperaturnom osjetljivosti boja i lakova. Kod boja i lakova i na bazi vode i na bazi organskih otapala dolazi do određenih promjena u svojstvima vezanim uz temperaturu (previsoku ili prenisku). Naročito su opasne niske temperature za boje i lakove na bazi vode gdje jednokratno ili višestupnim ponavljanjem dolazi do stanja neuporabivosti. Boje i lakovi na bazi organskih otapala osjetljiviji su na više temperature, jer im smanjuju rok uporabivosti Zato je važno da se temperatura skladištenja održava u vrijednostima između +5 °C i +25 °C, jer na taj način omogućavamo da rok trajnosti bude najmanje toliki koliko ga propisuje proizvođač.

(VD) Izvor: GO 21 www.wizards.hr

]]>