Slobodno ili nesmetano kretanje i korištenje

Građevinski objekti i transport – slobodno i nesmetano kretanje i korištenje 1.Civilni državni objekti kao i dodatno proširivani i dograđivani prostori, objekti u neposrednom državnom vlasništvu, pravosudni objekti i institucije u mnogim se zemljama članicama Europske Unije uređuju u skladu s normama o slobodnom i nesmetanom kretanju i korištenju. Od ovakvog načina uređenja može se odstupiti jedino u slučaju ukoliko je na drugi način i u istoj mjeri moguće postići potpuno isti cilj odnosno slobodno i nesmetano korištenje. 2.U pravilu u mnogim zemljama članicama Europske unije svi drugi građevinski i javni objekti, javne ceste, trgovi i ulice kao i javno dostupna sredstva transporta i prijevoza uređuju se u skladu s normama o slobodnom i nesmetanom korištenju i to na temelju aktualnih zakonskih odredbi.

Rad i javno istupanje udruga osoba s posebnim potrebama Određene interesne udruge mogu javno promicati izjednačavanje prava osoba s posebnim potrebama i ostalih ljudi. Udruge i interesne skupine osoba s posebnim potrebama u budućnosti zastupat će svoja prava i svoje interese neposredno i na samom licu mjesta: oni odlučuju o tome u kojim okvirima i u kojem trenutku treba promicati i istaknuti realizaciju i ispunjavanje pretpostavki za nesmetano kretanje i korištenje prostora, predmeta i usluga. Država je ovdje samo promatrač događanja i umiješat će se samo ukoliko se ono zadano ne realizira. Na temelju zakonskih pretpostavki i konkretnog rada na terenu na ovaj način pokrenuti su vrlo važni koraci u realizaciji slobodnog i ne nesmetanog kretanja i sudjelovanja u društvenom životu osoba s posebnim potrebama. Mnoge članice Europske Unije kao i njihova pokrajinska tijela državne vlasti usvojile su Zakon o osobama s posebnim potrebama ili su barem izradile nacrte tog zakona.

Individualne sposobnosti Cilj je svekolikog i sveopćeg uređenja objekata potpuna integracija i cjelovita realizacija samostalnog sudjelovanja svih ljudi u općem društvenom životu. U svemu tome ljudi kao pojedinci snažnije se nalaze u središtu planiranja i to sa svim svojim različitostima i individualnim sposobnostima i zahtjevima u pogledu senzoričkih funkcija (zapažanje), kognitivnih sposobnosti (razmišljanje) i motorike (rad). Tek isticanjem svih ovih elemenata moguće je pronaći rješenja za male i velike, stare i mlade i kako bi se na taj način izišlo u susret svim njihovim različitostima, svim njihovim individualnim potrebama kao i njihovim životnim predodžbama u svim fazama života. Slobodno i nesmetano kretanje i sudjelovanje u svim porama društvenog života na taj način postalo bi razumljivo samo po sebi.

Senzoričke funkcije tijela – vid, sluh, dodir, miris, okus, tjelesni osjet i prostorna percepcija Svaka aktivnost za svoju realizaciju prije svega pretpostavlja određenu percepciju i mogućnost obrade informacija i to gledanjem, slušanjem, tjelesnim osjetom – dodirom, prisutnošću osjećaja bola i topline, ispravnim funkcioniranjem centra za ravnotežu – pravilno i uspravno držanje tijela, orijentacija u prostoru i mišićnim osjetima – kontrola tijela i motorika. Ukoliko je učinkovitost nekog od ovih osjeta i ili percepcijskih funkcija tijela reducirana ili ugrožena onda ih je moguće nadomjestiti individualnim prilagodbama, i to kod vida korištenjem naočala, kod sluha upotrebom slušnog aparata i slično.

Ukoliko osjeti u cijelosti izostaju odnosno ukoliko ih nema onda njihovu funkciju preuzimaju druga čula na tijelu: kod slijepih osoba zamjensku funkciju preuzimaju sluh i osjet dodira, kod gluhih zamjensku funkciju preuzimaju vid i osjet dodira. Nesmetano kretanje i sudjelovanje u društvenom životu temelji se na principu dvostrukog osjeta ili čula, odnosno prisutnošću najmanje dva ili tri osjeta – vida, sluha dodira – zahvaljujući kojima onda ljudi percipiraju svijet i okolinu oko sebe. Ono što oni zapaze uvijek ima različito značenje. Najveći prioritet imaju sve one informacije koje upozoravaju na opasnosti oko nas. Nakon toga prioritetne su nam informacije na kojima možemo odlučivati bez mogućnosti dodatnog provjeravanja ili naknadnog pitanja. I prema listi prioriteta na zadnjem su mjestu informacije čiju ispravnost ili vrijednost možemo ispitati i naknadnom provjerom. Posljednju kategoriju informacija najčešće susrećemo u svakodnevnom životu.

Mobilnost Mobilnost predstavlja rezultat koordinacije između pomagala za potporu ili kretanje i neurološkog sustava tijela. Tek uz prisutnost centra ravnoteže koji ispravno funkcionira moguće je stabilizirati svaki tijek kretanja. Statika i dinamika Centar za ravnotežu daje potrebne informacije o položaju i stavu u kojem se tijelo nalazi, ovaj centar na pravi način regulira i položaj u kojem treba biti pomagalo za držanje, potporu ili kretanje i brine se da tijelo uvijek ostane u sigurnom položaju i ispravnom pravcu kretanja. Pojava smetnji u ovom centru neosporno stvara probleme kod održavanje ravnoteže i sigurnog i ispravnog kretanja tijela. Uzroci za to mogu biti otežan prolaz krvi kroz vene ili druge poteškoće krvnog sustava, oduzetost, gubitak udova, nedostatna mišićna masa ili neurološke smetnje. Nedostatke centra za ravnotežu moguće je nadomjestiti pomagalima kao što su invalidska kolica ili druga mobilna pomagala za kretanje. U zgradama moguće osigurati nesmetan i siguran prolazak na način da se ugradi dovoljno držača i potpornih elemenata kao i da se ugrade sjedala.

Horizontalno kretanje Horizontalni prolaz u zgradama uglavnom onemogućavaju preuski ulazi u objektima i preuski unutarnji prostori ili hodnici; na ovaj način onemogućeno je nesmetano kretanje dvaju osoba u kolicima ili osoba koje se koriste mobilnim pomagalima za kretanje (pomoćnim kolicima). Vrata i prolazi širine 90cm jamče siguran prolazak svim ljudima, poglavito je to važno za osobe u kolicima, a za sve ostale ljude, na primjer za ljude koji u rukama nose vrećice ili ljude kojima su potrebna druga pomagala dostatna je širina ulaza od 80cm. Ulazna vrata kuća i stanova kao i ulazi u dizala morali bi biti široki najmanje 90cm. U stanu u kojem žive i kreću se osobe u kolicima sva vrata moraju imati širinu od najmanje 90cm.

Prilazne staze do zgrada i hodnici u unutrašnjosti objekata i zgrada moraju biti široki najmanje 1,50m, kako osoba ne bi morale mijenjati pravac kretanja u slučaju da joj druga osoba dolazi iz suprotnog pravca. Još je bolje ukoliko je širina unutarnjih hodnika 1,80m kako bi se dvije osobe s namirnicama u vrećicama ili dvije osobe u invalidskim kolicima ili drugim pomagalima mogle bez problema mimoići. Za hodnike u unutarnjim prostorima stambenog prostora dovoljno je širina (s izuzetkom ulaznog prostora) širina od 1,20m. Ulazni hodnici moraju biti široki najmanje 1,50m jer ovi prostori moraju nuditi još dodatnog mjesta za druge aktivnosti ili funkcije.

Vertikalno kretanje Stambene površine potrebno je tako graditi i uređivati da u se u njima ne pojavljuju nikakve prepreke kao što su stepenice ili pragovi. U prostore koji bi trebali omogućavati nesmetano kretanje odnosno u kojima se ne bi smjeli pojavljivati stepenice ili pragovi su i prilazni prostori do vanjskih ulaznih vrata i stanova i balkonskih vrata. Maksimalna visina praga ne bi smjela prelaziti visinu od 2cm kako bi je bez problema mogla svladati osoba u kolicima.

\’\’Manevarski prostor\’\’ Svakoj je osobi potreban određeni prostor kako bi se nesmetano kretala – dakle njezin manevarski prostor. Odrasloj osobi potrebno je 60cm prostora za nesmetano hodanje a za okretanje oko osi vlastitog tijela potrebno je oko 0,60 x 0,60m. Osobi koja nosi prtljagu potreban je nešto veći manevarski prostor i to otprilike 1,10 x 1,10m. Slabovidnim i slijepim osobama koje se kreću zahvaljujući mogućnosti dodira i napipavanja i osobama koje se tijekom hoda služe dodatnim pomagalima za slobodno kretanje potrebno je 1,20 x 1,20m, a osobama u invalidskim kolicima potrebno je čak 1,50 x 1,50m. Veći \’\’manevarski prostor\’\’ zahtijeva stoga i veće površine tijekom gradnje, stoga i razlikujemo norme između stanova koji su predviđeni za osobe u kolicima i stanove koje općenito smatramo slobodnim i nesmetanim za kretanje.

Motorički pokreti – rad rukama, dodirivanje, hvatanje, držanje… Hvatanje, držanje, rukovanje, dodirivanje, precizni motorički pokreti uvelike određuju funkcije gornjih ekstremiteta tijela, dakle ruku i prstiju u koordinaciji s trupom i ramenima.

Pokreti Ljudi tijekom cijelog svog života uče, usvajaju i razvijaju individualne načine kretanja i djelovanja. Ukoliko se u jednom trenutku pred osobom – zbog bolesti, nezgode ili životne dobi – ispriječe razlozi koji joj onemogućavaju nastavak naučenih ili usvojenih načina kretanja i djelovanja, onda ih ta osoba mora iznova učiti. Na primjer, za mnoge osobe starije životne dobi tipično je opipavanje rukama tijekom hoda i kretanja, i to oni često čine objema rukama, ili recimo okretanje oko vlastite osi ukoliko žele promijeniti poziciju u prostoriji, ili hvatanje rukama za stol tijekom uspravljanja tijela. Ovo su karakteristični načini hoda, kretanja ili funkcioniranja tijela kojemu je potrebno omogućiti \’\’hvatanje\’\’ kako bi se na taj način ove radnje jednostavno i sigurno mogle obavljati ili kako bi se na taj način kompenzirala izgubljena sposobnost samostalnog načina kretanja. Uspravno postavljene \’\’hvataljke\’\’ ili rukohvati omogućit će jednostavno okretanje oko vlastite osi i uspravljanje tijela, a vodoravno postavljene \’\’hvataljke\’\’ jamčit će mogućnost sigurnog horizontalnog načina kretanja.

Precizni motorički pokreti – hvatanje i rukovanje predmetima Ruke su \’\’alati\’\’ koji prenose snagu našeg tijela kao što je to recimo slučaj kod mnogih mehaničkih uređaja. One omogućavaju obavljanje kompliciranih i preciznih radnji, kao što je na primjer uvlačenje konca u rupicu na vrhu igle. Što su zadaci kompleksniji utoliko su i veći zahtjevi za što boljom koordinacijom motoričkih sposobnosti. Budući da pravilno usklađivanje i pravilan rad motoričkih sposobnosti zahtijeva mnogo vremena i mnogo vježbanja, djeci je potrebno mnogo godina kako bi u cijelosti razvila precizne motoričke pokrete. Precizne motoričke sposobnosti mogu biti umanjene, ugrožene ili se može dogoditi njihov potpuni gubitak i to kao rezultat nedostatnog vježbanja, nezgode ili možda bolesti. Za ovu grupu ljudi vrlo su važni posebno ergonomski oblikovani proizvodi jer im je vanjski oblik presudan za pravilno rukovanje. Tako će pogodne površine i veličine predmeta (poprečni presjek) prilagođene ruci omogućiti jednostavniju koordinaciju i prijenos snage. Tako recimo pogodan poprečni presjek rukohvata, držača ili \’\’hvataljki\’\’ iznosi 3 – 4,5cm.

Predmeti koji se tijekom svoga korištenja moraju okretati zahtijevaju kompleksnije motoričke sposobnosti i u mnogim slučajevima i dodatnu snagu pa ih zbog toga treba izbjegavati. Alternative u ovom slučaju su korištenje običnih ručica na bravi umjesto okruglih, korištenje velikih držača umjesto malih školjkastih ili okruglih, uporabom armatura s pologom umjesto armatura na okretanje, korištenjem sklopki koje se uključuju na pritisak umjesto sklopki na okretanje.

Preventivne mjere protiv nezgode Od predmeta ili elemenata u kućanstvu koji imaju oštre i tvrde rubove postoji opravdana opasnost od ozljede i stoga se njihovo korištenje ne preporuča. Ručice na bravama uvijek moraju biti tako oblikovane da su im krajevi okrenuti prema vratima kako bi se na taj način izbjeglo \’\’zapinjanje\’\’ odjeće tijekom izlaska odnosno ulaska. Veličina i oblik profila do kojih \’\’stižemo\’\’ sigurno i brzo, općenito pružaju i ulijevaju veliku dozu sigurnosti.

Antropometrija Tjelesne proporcije Ljudi sa svojim individualnim osobitostima predstavljaju mjerilo svih stvari. Tjelesne proporcije čovjeka i potreba za kretanjem određuju način planiranja prostorija, njihove dimenzije i veličinu kao i njihovu opremljenost. Kad se nalazimo u situaciji da moramo graditi objekte za najveći mogući broj ljudi, onda toj činjenici moramo pristupiti na način univerzalnog građenja i to na temeljima jednog općeg nazivnika. Aktivni doseg Aktivni doseg uglavnom definira aktivni radijus kretanja ruku čovjeka. Ovaj doseg dijeli se na vertikalno i horizontalno područje dosega; oba područja zavise od individualne sposobnosti i pokretljivosti ruku i prstiju ruke svakog pojedinca, naravno u zavisnosti od položaja u kojem se tijelo nalazi kao i pokretljivosti gornjeg dijela tijela. Aktivni dosezi pojedinih ljudi jako se međusobno razlikuju poglavito ukoliko ih definiramo u okvirima određenih normi. Ovo podjednako vrijedi i za djecu, osobe niskog rasta kao i osobe starije životne dobi koje se uz poteškoće sagibaju ili uspravljaju. Prostor do kojeg osoba može dosegnuti u znatnoj mjeri zavisi i od pokretljivosti gornjeg dijela tijela, jer i mali pokreti ili okreti trupa ovaj doseg mogu znatno proširiti. U slijedećem dijelu teksta definirat ćemo općenito zajednički nazivnik dosega.

Vertikalni aktivni doseg kod starijih osoba Najviši doseg starijih osoba odnosno osoba niskog rasta definiran je na otprilike 1,50m: – Visina postavljanja garderobe – Vješalice za odjeću – Najviša ladica u ormaru Optimalna visina od 85cm definirana je za:– – Postavljanje dodatnih pomagala – Kućanskih elemenata za svakodnevno korištenje – Postavljanje lavaboa – Visina radne plohe Optimalna visina od 45cm definirana je za:– – Ugradnju najniže ladice u kuhinjskom ormaru – Ugradnja najniže ladice u ormarićima u stanu

Vertikalni aktivni doseg osoba u kolicima ili osoba u sjedećem položaju (na stranu) Doseg je definiran na visini od 1,30cm i to za:– – Vješalice za odjeću – Visina postavljanja ormarića za garderobu – Visina najviše ladice u ormaru Visina od oko 85cm definirana je za:– – Postavljanje dodatnih pomagala – Visina za kućanske elemente za svakodnevno korištenje – Visina na kojoj se nalazi lavabo – Visina radnih ploha u stanu Visina od 40cm definirana je za:– – Ugradnju najniže ladice u kuhinjskom ormaru – Ugradnja najniže ladice u ormarićima u stanu

Vertikalni aktivni doseg osoba u kolicima ili osoba u sjedećem položaju( prema naprijed) Visina od 85cm kod nesmetanog kretanja gornjeg dijela tijela definira je za: – Ručicu brave – Visinu za kućanske elemente za svakodnevno korištenje Visina od oko 50cm kod nesmetanog kretanja gornjeg dijela tijela definira je za: – Armature do kojih se može kolicima dovesti do ispod lavaboa ili umivaonika

Horizontalno područje aktivnog dosega prema naprijed za osobe u kolicima odnosno osobe u sjedećem položaju (mjereno od osi tijela): Visina od 80cm kod nesmetanog kretanja gornjeg dijela tijela definira je za: – Postavljanje kućanskih aparata ili elemenata na radnoj plohi/plohi za čišćenje – i slično Visina od 60cm kod ograničenog kretanja gornjeg dijela tijela definira je za: – Postavljanje kućanskih aparata ili elemenata na radnoj plohi/plohi za čišćenje – i slično

Vizualni doseg Informacije koje optički percipiramo najjasnije su ukoliko se nalaze na visini glave odnosno očiju. Budući da je tjelesna visina a time i položaj očiju uvijek individualno određen, prisiljeni smo ovdje pronaći kompromisno rješenje. Kako bi se izišlo u susret djeci, osobama u kolicima i slabovidnim osobama optimalna visina iznosi maksimalno 1,50m. Kako bi se djeci i osobama u sjedećem položaju omogućio jasan i kvalitetan pogled kroz prozore i balkonske otvore onda se visina ovih otvora definira na 60cm.

Fizička kondicija

Kad govorimo o opremljenosti građevinskih objekata, njihovu unutarnjem uređenju i izboru pogodnih tehničkih rješenja i tehnologija uvijek je u obzir potrebno uzimati fizičku kondiciju ljudi, njihovu tjelesnu izdržljivost kao i tjelesnu snagu.

Tjelesna snaga Postoje dva temeljna principa rada mišića i to dinamički i statički princip. Dinamički princip rada mišićne mase određuje naprezanje i opuštanje mišića, a statički princip rada označava ukrućivanje mišića tijekom procesa naprezanja. Poglavito statički način rada prije ili kasnije dovodi do umora i stoga nakon je osobi nakon nekog vremena potrebna potpora i to u obliku pomoćne naprave, sjedala ili ručki za držanje tijekom stajanja. Tijekom sjedenja ne zahtijeva se značajniji rad mišića nogu pa je njihova funkcija znatno reducirana, znači da dolazi do opuštanja ovih mišića. Kad se osoba nalazi u ležećem položaju onda gotovo da prestaje rad svih mišića.

Kako bismo potpomogli dinamički rad mišića potrebno je izabrati takav položaj tijela u odnosu prema objektu tako da se omogući učinkovit i povoljan prijenos snage: što je objekt tijelu bliži utoliko ga osoba može snažnije stisnuti ili se na njega osloniti. Sve kućne naprave trebala bi posjedovati ručice (za uključivanje ili isključivanje rada) koje ne zahtijevaju osobitu tjelesnu snagu i trebale bi biti postavljene na visini od 85cm, na primjer kod armatura, ručica za otvaranje vrata, ventila za regulaciju radijatora u prostorijama… U pravilu najbolje je izabrati onaj položaj tijela u kojem će osoba najučinkovitije iskoristiti vlastitu tjelesnu snagu, kod mnogih ljudi to je sjedeći položaj.

Tjelesna izdržljivost Izdržljivost određuje vremenski period u kojem je napregnuta mišićna masa. Ona zavisi od sposobnosti rada srca i krvnog toka da osiguraju pravilan rad svih tjelesnih funkcija i organa i njihovu opskrbu potrebnim tvarima. Preduga napregnutost mišića u pravilu dovodi do preopterećenja i izmorenosti tijela. Kako bi se tijelo moglo odmoriti i rasteretiti od napregnutosti radne je aktivnosti i način kretanja potrebno analizirati i prilagoditi situaciji. Preporuča se način planiranja gradnje i uređenja tako da je mnoge svakodnevne aktivnosti moguće izvesti u položaju sjedenja. Želi se naglasiti da osobama nije potrebno omogućiti sjedenje samo na stubištima nego i drugim mjestima.

Kad govorimo o uspinjanju uz stubišta onda postoje pravila kako je najbolje oblikovati pojedine stube. Ovdje donosimo nekoliko jednostavnih pravila: – mjera koraka 2 uspona na stubama + 1 naslon stube = 63cm – podesno mjerilo 1 naslon na stubi – 1 uspon na stubi = 12cm – sigurnosno mjerilo 1 naslon na stubi + 1 uspon na stubi = 46cm Izračunamo li srednju vrijednost ovih dimenzija dobit ćemo optimalan odnos ua oblikovanje stubište i to u omjeru 17cm za uspon na stubi i 29cm za naslon na stubi (dimenzije 17/29).

Adaptacija Adaptacija predstavlja sposobnost organizma za različito prilagođavanje uvjetima i prilikama koje vladaju u njegovoj okolini. Tako na primjer oštećen krvni sustav može ugroziti regulaciju topline u tijelu jer osjećaj tjelesne ugode u izravnoj je vezi sa sposobnošću tijela da regulira vlastitu toplinu. Stoga je vrlo bitno u stambenom ili boravišnom prostoru ostvariti ujednačenu klimu sa što je moguće manjom potrebom za izmjenu topline između okoline i tijela. Vrlo važne pretpostavke i važni građevinski kriteriji u ovom kontekstu su: dobra toplinska izolacija objekta, ujednačena vanjska temperatura, pogodna vlažnost zraka, izbjegavanje pojave propuha, dostatna prozračnost odnosno zajamčen kvalitetan pristup svježeg zraka u prostoru. Vrlo bitno je spomenuti da jednaku važnost imaju i sami materijali koji često dolaze u direktan kontakt s kožom. Posebno neugodan je kontakt odnosno dodir ljudske kože s izrazito hladnim materijalima. \’\’Topliji\’\’ materijali koji nisu dobri toplinski provodnici u kontaktu s kožom pokazuju se puno ugodnijim rješenjem. Stoga se preporuča izrada od \’\’toplijih\’\’ materijala (drveta, sintetičkih materijala,…) kad je riječ o ručicama za otvaranje brava, rukohvatima na ogradama, potpornim elementima, ručicama prozora… Isto tako za podne obloge preporuča se korištenje materijala kao što su drvo, pluto ili jednostavno upotreba tepiha.

Kognitivnost

Kognitivne sposobnosti za čovjeka predstavljaju temeljnu pretpostavku da se mogu snaći u svakodnevnom svijetu i da mogu naravno samostalno živjeti. U kognitivne sposobnosti ubrajamo inteligenciju, mogućnost prisjećanja na prošle događaje kao i koncentraciju i ove nam mogućnosti omogućavaju da se pripremimo i na određeni način reagiramo na ustaljene ili ponavljane situacije u svakodnevici ali i moguće promjene situacija. Inteligencija Inteligencija je sposobnost učenja, razumijevanja i praktičnog načina postupanja i djelovanja. U ukupnom procesu čovjek \’\’apsorbira\’\’ informacije i različita događanja, analizira ih i usmjerava ih na realizaciju vlastitih ciljeva. Radi se o jednostavnom zadatku da definiramo određeni cilj i postavimo jasnu strategiju za provedbu i ostvarenje tog cilja, da analiziramo i valoriziramo moguće rezultate i na kraju da na što operativniji način riješimo postavljeni zadatak. Strogo linearni, logički i prije svega procesi i tijekovi radnji koje je moguće predočiti u sebi i po mogućnosti praktično ponoviti ih više puta olakšavaju učenje, izvođenje i usvajanje. Pojmovne komponente i ponajprije apstrakcije postavljaju velike zahtjeve pred ljudski intelekt. Stoga bi proizvodi i radnje koje susrećemo u svakodnevici trebali biti tako koncipirani da se mogu koristiti na jasan, logičan i jednostavan način.

Sjećanje Sposobnost kao što je sjećanje označava mogućnost pohrane određenih informacija i njihova \’\’prizivanja\’\’ kad se za to pojavi potreba. Ova sposobnost uvelike determinira učenje i razmišljanje. U pravilu razlikujemo četiri vrste sjećanja: – Reprodukciju Zahvaljujući reprodukciji moguće je određene događaje i činjenice rekonstruirati na temelju vlastitog sjećanja. – Prisjećanje Označava aktivnu translaciju između sadašnjosti i prošlih događaja. – Spoznaju Spoznaja označava registriranje nečega što nam je već poznato. – Ponovno usvajanje Lakše ćemo percipirati i shvatiti nešto što nam je već poznato i što smo već učili nego nešto s čim se prvi put susrećemo. Mnogo toga zaboravljamo i moramo zaboraviti vrlo brzo. Sjećanje na neki događaj brže se gubi kratko nakon samog događaja, a kasnije sve polakše. Aktivno sjećanje koje ponovno dovodi informacije pred naše oči ujedno i povećava opseg pohranjenih informacija o nekom događaju koji je se zbio i čiji smo svjedok posredno ili neposredno bili mi. U pravilu se sjećanja koja se tiču nekih naših sposobnosti razlikuju od onih sjećanja koja su intelektualnog ili apstraktnog sadržaja.

Koncentracija Sposobnost kao što je koncentracija uvelike određuje učenje u razmišljanje odnosno usvajanje informacija. Svi zadaci zahtijevaju manje ili više koncentracije bez obzira na koji su način postavljeni. Koncentracija potrebna za rješavanje određenog zadataka zavisi i od činjenice koliko je potrebno utrošiti intelektualne energije u rješavanju ali zavisi i od same rutine koja raste sa porastom iskustva. Rad koji zahtijeva koncentraciju umara organizam a kao posljedica toga pojavljuje se činjenica da sporije učimo i da nam se potkradaju pogreške. Dodatna posljedica je i pojava frustracije i nesigurnosti u čovjeku. Jednostavne radnje i procesi koji se ponavljaju pomažu u uspješnom rješavanju svakodnevnih aktivnosti. Zahvaljujući isključivo vlastitom i samostalnom radu i svladavanju svakodnevnih aktivnosti uvježbavamo vlastite sposobnosti i uvelike sprječavamo njihov gubitak na ovaj način.

Kognitivna ograničenja Uzroci pojave kognitivnih ograničenja mogu biti višestruki: ozljede mozga, neurološka ili druga psihička oboljenja, alkohol i droga. Pojačano djelovanje ovakvog stanja može izazvati demenciju kod starijih osoba a to znači pojavu dezorijentiranosti, zatim se pojavljuje gubitak pamćenja, smetnje u govoru i pojavu nestvarnih prikaza i deluzija što ponekad može dovesti do samoozljeđivanja ili ozljeđivanja drugih. S ciljem upotrebe proizvoda u svakodnevnom životu koji bi značili nesmetano kretanje i korištenje za sve članove zajednice naglašava se nekoliko stavki koje se tiču kognitivnih ograničenja: – Prisutnost nedostatne ili smanjene pozornosti – Povećano vrijeme za pravilno primanje i obradu informacija – Smanjena mogućnost percipiranja i razumijevanja novih informacija – Smanjena brzina reagiranja – Pojava poteškoća kod rješavanja kompleksnijih zadataka – Povećana negativna osjetljivost na podražaje – Pojačan iritacija – Smanjena koordinacija aktivnosti

Zahtjevi za uređenje unutrašnjosti Način građenja objekata koji bi bio u stanju omogućiti nesmetano i slobodno kretanje mora u vidi imati potrebe osoba sa smanjenim kognitivnim sposobnostima. Strogo linearni, logički i prije svega procesi i tijekovi radnji koje je moguće predočiti u sebi i po mogućnosti praktično ponoviti ih više puta olakšavaju učenje, izvođenje i usvajanje. Pojmovne komponente i ponajprije apstrakcije postavljaju velike zahtjeve pred ljudski intelekt. Stoga bi proizvodi i radnje koje susrećemo u svakodnevici trebali biti tako koncipirani da se mogu koristiti na jasan, logičan i jednostavan način. Kad je riječ o buci i vanjskim podražajima osobito je ugrožena skupina ljudi koja boluje od demencije. Tijekom planiranja objekata za ljude iz ove skupine osobitu pozornost potrebno je posvetiti kvalitetnoj akustici i ugodnoj stambenoj klimi. Podne obloge potrebno je tako izabrati da tijekom hoda ne izazivaju nikakvu buku. Zidovi i strop trebali bi moći apsorbirati svaki zvuk.

O prostornoj orijentaciji Kad je riječ o orijentaciji u prostoru onda je percipiranje i obradu informacija potrebno uzeti u obzir već tijekom planiranja. Preglednost i jasnoća oznaka koji pokazuju na određene sadržaje ili pravce između pojedinih mjesta olakšat će bržu orijentaciju u prostoru, omogućit će veću mobilnost ljudi i povećati im samopouzdanje. U hodnicima je velika prednost omogućavanje pogleda prema vani a u unutarnjim prostorima od prednosti mogu biti napomene ili čitki naslovi. Nepogodno su rješenje simetrični sustavi koji ne omogućavaju pogled prema vani niti pružaju kakav putokaz glede pravaca ili drugih sadržaja u objektu. Sve je pismene informacije dobro dopuniti znacima ili ih znacima posve zamijeniti. Treba pripaziti da se s tim oznakama i informacijama ipak ne pretjera jer bi mnoštvo različitih oznaka i informacija moglo dovesti do preopterećenosti a time i do nesigurnosti i bespomoćnosti. Informiranje Informacije treba pružati na način da ih osoba na temelju ponovljenih radnji može lakše usvojiti. Na taj način pospješit će se i pamćenje i spriječiti zaboravljanje. Usvajanje informacija i drugih sadržaja bit će olakšano ukoliko su takvi elementi osvijetljeni i ako su prikazani u svjetlo-tamnim kontrastima. Prijenos sadržaja koji su u istom obliku i uporabom određenih boja isto tako olakšat ćemo snalaženje i razumijevanje.

Boje

Pamćenje boje i oblika određenog sadržaja

Žuta izvrsno pamćenje boje, loše pamćenje oblika

Plava ne osobito dobro pamćenje boje, izvrsno pamćenje oblika

Crvena/Purpurna otprilike podjednako pamćenje boje i oblika

Zelena s obzirom na nijansu srednje dobra vrijednost pamćenja boje i oblika .

Zdrav stambeni okoliš i ljudski imunitet

Dio kvalitetnog životnog standarda čini i zdrav stambeni okoliš. Mnogi su uzročnici koji nastoje ugroziti zdrav stambeni okoliš, spomenut ćemo samo neke: mehanički komadići prljavštine kao što je prašina i sitna vlakna; kemijski otrovi i plinovi; mikrobiološki napasnici kao što su gljivice i bakterije i fizikalni uzroci – električni kao što je elektrosmog. Ukoliko se ovi \’\’napasnici\’\’ pojavljuju u nekom prostoru zasebno onda njihova pojava ne mora odmah značiti pojavu nekog oboljenja, ali s druge strane ukoliko se pojavi odjedanput više ovih uzročnika oboljenja ili možda svi onda je često na udaru ljudski imunološki sustav.

Alergije

Alergije su izrazito snažne reakcije imunološkog sustava koje izazivaju alergeni. Alergeni koji se u svakodnevnom životu najčešće pojavljuju nisu sintetičkog porijekla kako se to često misli, nego su razlog za njihovu pojavu polen, cvjetovi biljki, mlijeko i žitarice. U pravilu ljudsko tijelo reagira na više od jedne vrste alergena, na primjer: kućnu prašinu, plijesni i gljivice, polen ili perut životinja.

Aeroalergeni ili alergeni koji se prenose zrakom Aeroalergeni se s jednog mjesta na prenose se zrakom, a zatim udišu i tako dospijevaju u ljudski organizam. Alergije izazvane ovom vrstom alergena u prvom redu izazivaju oboljenja dišnih putova kao što je na primjer kašalj ili astma. Reakcije tijela na pojavu ovih alergena manifestiraju se na više načina, recimo od toga da se osoba općenito loše osjeća pa sve do takvih iznenadnih situacija koje bi mogle ugroziti život čovjeka.

Alergeni koji se prenose kontaktom

Ova vrsta alergena u organizam čovjeka dospijeva preko kože ili sluznice. Alergijske se reakcije pojavljuju u obliku ekcema, uglavnom ih izazivaju kozmetička sredstva, nakit koji u sebi sadrži nikal i krom kao i vuna. Najčešće se ipak pojavljuju alergijske reakcije izazvane niklom jer se sam nikal pojavljuje u mnogim legurama.

Otrovi iz okoline Ljudski organizam reagira na odgovarajući način kad je izložen mnoštvu različitih supstanci koje mogu biti i prirodnog i umjetnog porijekla. Tako ovdje možemo spomenuti proizvode kao što su lakovi, podne obloge – tepisi, umjetni materijali, parfemi ili cigarete. Sve smo češće svjedoci pojave određene grupe oboljenja koju možemo označiti engleskim izrazom \’\’Sick-Building\’\’. Simptomi ovakvog oboljenja manifestiraju se kroz pojavu glavobolje, osjećaja premorenosti, gubitka koncentracije, problema s dišnim putovima i (djelomični) gubitak osjeta na prstima, rukama i nogama. Nisu sasvim jasno definirani razlozi zašto dolazi do pojave ovakvih oboljenja. Medicinska znanost počinje tek laganim koracima istraživati ovo područje \’\’novih bolesti\’\’ jer se radi o istraživačkom području koje je golemo i kompleksno. Predmet istraživanja mogu biti pregrijani stambeni prostori, smanjena izmjena svježeg zraka u zatvorenim prostorijama, pojava gljivica i plijesni na zidovima i stropu, oslobođeni kemijski spojevi ili neispravni klimatizacijski uređaji. Kako bi se na pravi način izbjegla pojava alergijskih reakcija u gradnji je potrebno koristiti materijale koji oslobađaju najmanju moguću količinu štetnih tvari, osim toga prostore je potrebno redoviti prozračivati i reducirati količinu vlage u unutarnjim prostorijama.

Zahtjevi koje nesmetano kretanje i zdravo življenje stavljaju pred gradnju Izbjegavati korištenje sredstava koja podražuju organizam Potrebno je izbjegavati sve one potencijalno kritične spojeve i to na način da se umjesto njih koriste alternativna sredstva koja emitiraju minimalnu količinu štetnih tvari, na primjer umjesto lakova koji u svom sastavu imaju otapala mogu se koristiti vodotopivi lakovi. Vezivanje prašine ili njezino uklanjanje Prašina je poznata kao nositelj aeroalergena, bakterija, gljivica i plijesni. Iz ovog razloga sustavi za grijanje trebali bi pokazivati što manju konvekciju (tj. izazivati što manje strujanje zraka) tijekom svog rada i trebali se jednostavno čistiti. Pod i kućansku opremu trebalo bi isto tako urediti da se mogu jednostavno čistiti mokrom krpom. Vanjske površine u principu trebale bi biti ravne i bez pora. Upotreba tepiha na podu do sad je često puta izazivala kontroverzne stavove. Uglavnom radi se o polemici odnosno načinu čišćenja tepiha: mogu li se naime mali komadići prašine najprije vezati uz tepih a zatim ih ukloniti usisivačem i na taj način reducirati količinu prašine na polovicu ili je ipak učinkovitije svaki put prašinu s poda uklanjati redovitim brisanjem. Udruge osoba koje boluju od različitih oblika alergije u prvom redu savjetuju uporabu podnih obloga koje se mogu brisati.

Preventivno protiv plijesni Unutarnju klimu u stanu u pravilu definira nekoliko važnih kriterija. Ovdje se pored ostalog misli na visinu temperature u stanu (od 19° – 22° C) i relativnu količinu vlage u unutarnjim prostorijama koja iznosi između 35% – 65%. Dnevna količina vlage koja se prema nekim mjerenjima oslobodi u prosječnom hrvatskom kućanstvu sa tri obiteljska člana iznosi oko 10 – 12 litara vode; ova se količina vodene pare na neprimjetan način rasporedi po cijelom stanu. Ukoliko se u jednom trenutku količina vlage u stanu uspne do vrijednosti od 65%, onda postoji opravdana opasnost od pojave gljivica i plijesni na zidovima i stropu stana. Sve što u našem stanu reducira količinu oslobođene vlage ili sprječava vlaženje zidova preventivno djeluju i onemogućava stvaranje plijesni i gljivica. Kvalitetna toplinska izolacija, sprječavanje prodora vlage u unutarnje prostorije, smanjenje oslobađanja vlage u unutarnjim prostorijama, kvalitetno, ispravno i redovito prozračivanje stana – ove stavke predstavljaju one najvažnije preventivne mjere kad je riječ o borbi protiv plijesni i gljivica koje mogu izazvati različite oblike alergija.

Prozračivanje stana Izlječenje od alergija moguće je samo u rijetkim slučajevima. Stoga je potrebno na vrijeme poduzeti preventivne korake i to na način da izbjegnemo kontakt s alergenima, a vrlo važna stvar u prevenciji je omogućavanje svježem zraku pristup u unutarnje prostorije stana. Učinkovit i redovit način prozračivanja stana u velikoj će mjeri reducirati količinu nagomilanih štetnih tvari u našem stanu i istovremeno će smanjiti količinu prisutne vlage. Sve je to u uzročno-posljedičnoj vezi koja za cilj ima ukupno smanjenje i onemogućavanje gomilanja plijesni i kućne prašine. Danas su nam na raspolaganju različiti automatizacijski sustavi provjetravanje i ventilacije. No za stvaranje zdrave i ugodne klime u stanu bit će dovoljno i tri puta dnevno po nekoliko minuta otvoriti nasuprotne prozore kako bi se izmijenio zrak u stanu.

]]>