Spomenik braniteljima zbog nebrige postaje gradsko ruglo

OSIJEK – Išaran, izboden, mokar i prljav…, tako danas izgleda Spomenik poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata smješten na Trgu slobode, uz Ulicu Hrvatske Republike.

Spomenik, od dana kad je počela njegova izrada, prate brojne kontroverze – od samog monumentalnog izgleda, namjerno ostavljene hrđe do lokacije. Spomenik je, zapravo, kombinirano idejno rješenje monumentalnih vrata i pet vodoravnih spomen-ploča arhitekata Koraljke Brebrić, Mirka Buvnića, Maje Furlan Zimmermann, Siniše Glušice i Sabine Majdandžić Lauc, a 29. lipnja 2003. otkrili su ga Ivana i Domagoj Čulić, djeca poginulog hrvatskog dragovoljca. Komentari su bili različiti, od onih koji su govorili “neka su naši branitelji konačno dobili spomenik, da roditelji i djeca imaju gdje upaliti svijeću, pa kakav god bio”, a drugi su riječima da je “nagrdio” i “začepio” gradsko središte spomenik glasno kritizirali. Treći su tvrdili da će s godinama njegova simbolika i ljepota dolaziti do izražaja. Oliver Grigić, u ime Društva arhitekata, tako je izrazio uvjerenje kako će “ovaj spomenik, kao umjetničko djelo, doživjeti sudbinu Mosta hrvatskih branitelja u Rijeci, koji je nakon podizanja također doživio oprečne komentare te početnu lošu naklonost javnosti, da bi nakon eminentnih priznanja iz inozemstva Riječani na njega postali izuzetno ponosni”.

Prošle su više od dvije godine, ali Osijek službenih priznanja još nije dobio. Niti su se građani potpuno suživjeli s novim spomenikom. Na njegov izgled, čuli smo, većina se navikla, ali ne i na lokaciju. – Uvijek sam smatrao da bi bilo ljepše da je od, recimo, sjajnog, nehrđajućeg čelika. Iskreno, ne sviđa mi se ni sad, ali navikao sam na njega. No, i dalje mislim da je trebao biti postavljen negdje dalje jer oko njega niču nove visoke zgrade koje smanjuju njegovu veličinu, a, istovremeno, potpuno je odsjekao Trg slobode, kaže nam Nikola, 26-godišnji inženjer građevine. Pustili smo ovaj put struku na miru i tražili glas običnih građana, ljudi koji uz njega svakodnevno čekaju autobus. – Najljepši dio spomenika su mi nove klupe i čistina koja je napravljena ispred njih. Veliki spomenik braniteljima treba biti u Osijeku, ali mislim da ovo nije pravo mjesto, kazao nam je srednjoškolac koji tamo svaki dan čeka čepinca. “Vrata koja se otvaraju”, kako su objašnjeni monumentalni stupovi “boje krvi” (hrđa), čak i uz sklonost takvom rješenju, u praksi se nisu pokazala dobrima. – Ove ploče uz spomenik su strašno skliske! A kad padne kiša, ove iverice okolo prepune su lokvi i baš budu ružne. Inače, spomenik mi se sviđa, kaže umirovljenica Slavka L.

Ovih dana spomenik je i očišćen, odnosno sastrugane su sve poruke koje su nepoznati počinitelji pisali po njemu. Ali još je veća nepoznanica tko je na takav, neadekvatan način, očistio spomenik, koji sada svojim izgledom još više smeta građanima, posebice obiteljima poginulih branitelja. Naime, u visini do koje se ruka može ispružiti, ostali su tragovi struganja, čime su spomenik pretvorili u ruglo. Zbog takvog izgleda spomenika, zvali smo nadležne institucije, da bi saznali tko je proveo čišćenje. Od direktora Unikoma Tina Lončara doznali smo da oni nisu zaduženi za održavanje spomenika, nego samo za površinu oko njega, a tko je strugao spomenik nije im poznato. Ni nakon što smo nazvali pročelnika gradskog Upravnog odjela za komunalno-stambeno gospodarstvo i promet, odgovor nismo dobili, nego su nas uputili na Odjel za društvene djelatnosti. Međutim, ni oni ne znaju tko je strugao spomenik, ali su rekli da će za Dan grada očistiti sve spomenike u Osijeku pa i ovaj, iako to ne pripada u nadležnost grada. Sličan smo odgovor dobili i u Odjelu za društvene djelatnosti Županije. Preostalo nam je tek pitanje zar je moguće da nitko u gradu i Županiji ne vodi brigu o tom spomeniku i što reći djeci i roditeljima poginulih branitelja, za koje je on podignut?! Autor: M.MIHALJEVIĆ/O.GVOZDENOVIĆ Izvor: Glas Slavonije www.glas-slavonije.hr

]]>