Stakla za osiguranje od pada- općenito

Primjeri zato su:

  • elementi parapeta
  • ograde stepeništa
  • stakla liftova ili
  • visoka zidna zastakljenja koja moraju osigurati funkciju zaštite od pada

    U okvirima Saveznog građevinskog pravilnika i propisa o zaštiti od nesreća osiguravatelja od slučajeva od nesreće neophodni su građevinski elementi za zaštitu od pada u slučajevima kada visinska razlika između prometnih površina iznosi više od 1,00 m. Prema aktualnim propisima Saveznog građevinskog pravilnika za visine pada do 12 m se parapeti i ograde izvode s najmanjom visinom od 90 cm. Kod većih visina pada je ta visina 110 cm.

    Od objavljivanja konačnog oblika tehničke regulative za primjenu stakala za osiguranje od pada (TRAV) od strane Njemačkog instituta za građevinsku tehniku (DiBt) u siječnju 2003. ta regulativa predstavlja aktualno tehničko stanje.

    Kod stakala za osiguranje od pada razlikuju se već prema zahtjevima tri različite kategorije. U slučaju udara ljudi ili predmeta mora se zadržati statička sigurnost građevinskog elementa; građevinski element staklo ne smije popucati a osobe se ne smiju ozlijediti krhotinama.

    Primjenom odgovarajućih vrsta stakala osigurava se dovoljan otpor različitim djelovanjima kao i osiguranje funkcije ostatka nosivosti te sposobnost povezivanja krhotina u cilju sprečavanja ozljeđivanja .

    Važno je da se kod stakla za zaštitu od pada izvede dokaz statičke nosivosti pod djelovanjem udara

    Stakla za zaštitu od pada-statički dokazi

    Statički dokazi za stakla koja služe za osiguranje od pada izvode se prema tehničkoj regulativi za primjenu takve vrste zastakljenja (TRAV), uz projektna opterećenja prema DIN 1055.

    Opterećenja vjetrom i opterećenje preko poprečnih profila se svakako ne smije preuzimati istovremeno na punoj visini. Mjerodavna je kombinacija iz punog opterećenja vjetrom uračunavši pola vrijednosti opterećenja preko poprečnih profila odnosno pola vrijednosti opterećenja vjetrom i puna vrijednost preko poprečnih profila,koja vode do većih naprezanja.

    Djelovanje udara se pri tome ne smije superponirati sa statičkim opterećenjem. Na javnim, hodnim područjima se opterećenje preko poprečnih profila postavlja na visinu od 1 kN/m, a na područjima koja nisu javna i prohodna dovoljno je 0,5 kN/m.

    Kod staklenih ploča kategorije A se kod statičkog dokaza izvode preko stakla pored opterećenja vjetrom i klimatskih opterećenja i potpuna opterećenja iz poprečnih profila. Opterećenja iz poprečnih profila se tu određuju na uobičajenoj visini parapeta.

    Kod staklenih ploča kategorije B izvodi statički dokazi , kojim je rukohvat u stanju kod pada stakla preuzeti opterećenja iz poprečnih profila i prenijeti ih na susjedne elemente.

    Granične staklene ploče moraju zato biti dimenzionirane tako da mogu preuzeti dodatna naprezanja. Za takvu izvanrednu situaciju dimenzioniranja, dopuštena se opterećenja mogu povećati za faktor 1,5. Slobodni krajevi profila se moraju sidriti na neovisnim krajevima stupa ili na objektu.

    Alternativno se kod manjih završnih elemenata također može izvoditi dokaz da su poprečni profil i susjedni element u stanju preuzeti opterećenja iz poprečnih profila kod ispada krajnjeg elementa.

    Staklene ploče kategorije C podliježu samo certifikatima za opterećenja vjetrom i klimatskim opterećenjima.Opterećenja iz poprečnih profila se ne dokazuju, iako poprečni profili u svakom slučaju moraju preuzeti to opterećenje. U praksi često korišteni držači sa stezaljkama, pomoću kojih se staklene ploče bočno učvršćuju, regulirani su samo u okvirima dopuštenja.

    Dokazi o udarima prema TRAV-u mogu se izvoditi eksperimentalno , izborom već certificiranih staklenih konstrukcija iz tabele ili pojednostavljenim računskim postupkom.

    Moderni računski postupci , koji mogu točno simulirati ispitivanja udarcem-njihanjem, implementirani su u međuvremenu u sofwarske pakete. Nažalost ti postupci još nisu integrirani u TRAV , iako se podudaraju s ispitnim rezultatima prema traženim dokazima.

    ]]>