Stanje sektora zgradarstva u RH

Godine 1981. broj stanova je porastao u odnosu na 1971. za 16,2%, ili u prosjeku 1,6% godišnje i iznosio je ukupno 1.381.434 stanova. Godine 1991. registrirana su 1.575.644 stana, što čini porast u odnosu na 1981. za 14,1% ili 1,4% godišnje.

U razdoblju između dva posljednja popisa stanovništva, 1991.-2001., ukupni stambeni fond Hrvatske je, prema dostupnim podacima porastao za 301.482 stana, što znači da je 2001. godine bilo 19,1% više stanova nego 1991. godine, odnosno prosječni godišnji porast je iznosio 1,9%.

U ukupnom broju naseljenih stanova zastupljenost stanova s instalacijama električne energije, kanalizacije, vodovoda i centralnog grijanja je sljedeća:

  • električna energija: 99,5%;
  • vodovod: 93,6%;
  • kanalizacija: 92,7%;
  • centralno grijanje: 36,2%.

    Sa stajališta energetske potrošnje, razdoblje izgradnje izuzetno je zanimljiv parametar. Podjela stambenog fonda u ovisnosti o karakteristikama stambene izgradnje sa stajališta energetske potrošnje je područje kojem nije posvećena dovoljna pažnja i o kojem će, u budućnosti trebati puno više voditi računa.

    Ako se zgrade izgrađene nakon donošenja novih zahtjeva u pogledu toplinske zaštite zgrada u okviru norme HRN U.J5.600:

    Toplinska tehnika u građevinarstvu, tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada iz 1987. godine, prihvate kao uvjetno zadovoljavajuće sa stajališta toplinske zaštite i uštede energije, čak i u tom slučaju prema Popisu stambenog fonda iz 2001. više od 82,5% naseljenih stanova ima nezadovoljavajuću toplinsku zaštitu.

    Do spomenutog podatka se došlo uz pretpostavku da unutar razdoblja izgradnje 1981.-1990., na stanove izgrađene do donošenja Propisa o toplinskoj zaštiti iz 1987. otpada cca 70% izgradnje u tom razdoblju, što brojčano iznosi 171.436 stanova.

    Ako pretpostavimo da su stambene zgrade s jednim stanom i eventualno stambene zgrade s dva stana (terminologija iz Popisa 2001.) ustvari obiteljske kuće, proizlazi da fond obiteljskih kuća u Hrvatskoj iznosi 767.244 (samo stambene zgrade s jednim stanom) ili 932.138 (zbroj stambenih zgrada s jednim i s dva stana).

    Dakle, udio obiteljskih kuća u stambenoj gradnji iznosi prosječno 65%. Za analizu srednjeg porasta stambene izgradnje do 2010. godine uzeti su podaci o ukupnoj površini stanova za stalno stanovanje, uključivo i obiteljske kuće, odnosno stambene jedinice s 1 ili 2 stana, prema Popisu stanovništva iz 2001. godine, te prema podacima iz Strategije.

    Srednji porast broja kućanstava, odnosno stambene izgradnje od 1996. do 2010. godine iznosi 1,6%. Prosječni porast broja centralno grijanih kućanstava je 5,8%, uz pad sobno grijanih od 0,60%.

    Nestambene zgrade ili zgrade javne namjene nisu tako evidentirane kao stambene zgrade. Podaci o nestambenoj izgradnji dostupni su samo za novoizgrađene zgrade, putem izdanih građevnih dozvola, pa se može analizirati samo odnos novoizgrađenog stambenog i nestambenog fonda zgrada.

    Prema podacima za izdane građevinske dozvole, porast broja novih stambenih zgrada u razdoblju 2001. – 2003. godine je 1,1%, a nestambenih zgrada prosječno 1,3%. Može se primijetiti da je prosječni udio nestambene izgradnje u ukupnoj izgradnji 35,4%.

    Prema ukupnoj površini stambene izgradnje iz Popisa stanovništva 2001. godine, koja iznosi 133,3 milijuna m2, možemo izračunati, uz podatak da je stambena izgradnja 65% izgradnje u Hrvatskoj, površinu nestambene izgradnje od 71,8 milijuna m2, što ukupno iznosi 205,1 milijuna m2 izgrađene površine u Hrvatskoj 2001. godine.

    Nužni financijski poticaji

    Kao što je opisano, zgrade postojećeg fonda stambene i javne izgradnje sastavom konstrukcije ne zadovoljavaju u pogledu prolaza topline i toplinskih gubitaka niti trenutačno važeće propise iz 1987. godine.

    Godine 2005. usvojen je novi Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama, koji je u obveznoj primjeni od 1. srpnja 2006. godine.

    Dugoročno gledano, s očekivanim poskupljenjem energenata, usklađivanjem zakonske regulative s europskom i uvođenjem propisa sa strožim kriterijima iz područja toplinske zaštite i uštede energije u zgradama, te razvojem svijesti o uštedi energije i zaštiti okoliša, povećanje energetske efikasnosti kao i primjena obnovljivih izvora energije u zgradarstvu trebalo bi postati ustaljena praksa kod održavanja i sanacije postojećih zgrada, kao i kod izgradnje novih.

    Uštede u potrošnji energije od oko 50 – 80% kod kvalitetnih toplinskih rješenja konstrukcije svakako nisu zanemarive. Sve ovo u skladu je i s kretanjima na energetskom tržištu Europske unije gdje obnovljivi izvori i energetska efikasnost, dijelom zbog razvitka i zahtjeva tržišta, a dijelom zbog jasno izražene političke volje te obvezujućih direktiva Europske komisije, zauzimaju iz godine u godinu sve značajnije mjesto.

    Zbog visoke cijene gradnje u Hrvatskoj, a relativno niske cijene energije, upravo u ovom području potrebni su dodatni financijski poticaji jer su uštede izrazito velike.

    Literatura

  • [1] KUEN ZGRADA i KUEN CTS – Nacionalni energetski programi, Energetski institut \”Hrvoje Požar\”, 2001.
  • [2] Norme i tehnički propisi u izgradnji
  • [3] EIHP – brošura

    ]]>