Stanodavci na crno zarade 180 MILIJUNA KUNA!

SPLIT – Specifičnost splitskog tržišta je u tome što vlasnici rijetko iznajmljuju stanove izravno, pa agencije zbog monopola također sudjeluju u njihovoj prijevari države. Kako agencije rijetko pružaju drugu uslugu osim posredovanja, cijeli je smisao njihova postojanja sprječavanje izravne komunikacije između vlasnika i tražitelja stana

Godišnja utaja poreza od iznajmljivanja stanova na crno u Splitu iznosi oko 20 milijuna kuna, pri čemu je cjelokupno crno tržište vrijedno približno 180 milijuna kuna! Rezultati su to do kojih smo došli na temelju podataka Porezne uprave Ministarstva financija i procjene stvarnog stanja na tržištu. Državi porez uredno plaća tek 579 splitskih vlasnika stanova (ukupno 1,616.113 kuna) – koliko ih je prijavljeno u registru obveznika poreza na dohodak po osnovi iznajmljivanja. No, ta je brojka u nerazmjeru sa svim raspoloživim podacima o broju splitskih podstanarskih obitelji, koji je gotovo 20 puta veći. Prema procjenama kojima se koriste gradske službe, od ukupno 60.700 splitskih kućanstava, njih između osam i devet tisuća su u podstanarstvu, a tome treba pribrojiti i tisuću studenata, koliko ih godišnje ne dobije smještaj u domu.

Interni ugovori Podatak iz Porezne uprave ne poklapa se ni s podacima Popisa stanovništva 2001. godine, gdje je 7019 kućanstava prijavilo status u jednoj od četiri kategorija najmoprimaca, a još 6660 ušlo ih je u kategoriju “srodstvo s vlasnikom ili najmoprimcem”. Kojim se god izvorom služili, izvjesno je da tisuće najmodavaca sklapaju ugovore o najmu samo interno. Kada bi ugovore prijavili Poreznoj upravi, morali bi plaćati porez u visini od 15 posto na 70 posto ukupnog iznosa najamnine te na tu svotu još i gradski prirez u iznosu od 10 posto. Pri našoj računici o ukupnoj godišnjoj svoti utajenih davanja, uzeli smo kao prosjek stanarine 250 eura, iako bi “crne” brojke lako mogle biti i veće jer je prosječna najamnina kod legalnih splitskih iznajmljivača bila prilično visokih 380 eura. Zanimljivo je da rast cijena nekretnina, prouzročen malom ponudom stanova, nije ničim motivirao ostale vlasnike da dio profita, koji im je pao s tržišnog neba, podijele s državom. Motivacija im svakako ne može biti visina kazne propisane za taj prekršaj jer kad utajivač poreza bude uhvaćen prvi put, platit će samo 1000 kuna. A po ponavljanju prekršaja kazna se može kretati i do 200.000 kuna.

Naplata provizije Specifičnost je splitskog tržišta u tome što vlasnici rijetko iznajmljuju stanove izravno, pa agencije za promet nekretninama zbog svojeg monopola također sudjeluju u njihovoj prijevari države. Agencije svejedno uzimaju naknadu za svoje usluge, iako će njihove stranke svoj ugovor najčešće potpisati jedino između sebe. Uz to, neprijavljivanje poreza omogućuje i agentima da zadrže cijelu proviziju koja redovito iznosi jednu mjesečnu najamninu, čime se državi uskraćuje njen postotak. Ovakvo stanje otvara golemi prostor za mutne radnje, kojima bi se trebale pozabaviti nadležne inspekcije. Dodatni je, međutim, problem što ne postoji nikakva komunikacija između Porezne i Policijske uprave. Iako će veliki broj stanara Policijskoj upravi prijaviti boravište ili prebivalište, Porezna uprava neće doznati da je riječ o aranžmanima na koje vlasnici ne plaćaju porez. Oni rijetki, koji ipak prijave ugovor o najmu, najčešće će u njemu prikazati nižu cijenu najamnine, a interno će s najmoprimcem sklopiti drukčiji dogovor.

Telefonska usluga Kako agencije rijetko pružaju ikakvu drugu uslugu osim pukog posredovanja, cijeli je smisao njihova postojanja ne u olakšavanju, nego u sprječavanju izravne komunikacije između vlasnika i tražitelja stana. Dodajmo da agenti u pravilu posreduju preko telefona pa će stan u koji vode stranku nerijetko i sami vidjeti prvi put, dok će se bez stranke udostojiti izići na teren samo kada je u pitanju veći iznos najamnine. pišu Nikolina MORIĆ i Nikola BAJTO snimio Ante ČIZMIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

]]>