Štetnost za okoliš uklanja tužbe

HRVATSKA – Konačnu odluku o izlasku Hrvatske iz projekta Družba Adarija Sabor bi trebao donijeti na tekućoj sjednici / Stručnjaci tvrde da prije odluke treba proučiti sklopljene ugovore

Nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odbacilo projekt Družba Adrija zbog njegove neprihvatljivosti za okoliš očekuje se da Sabor na tekućoj sjednici donese i konačnu odluku o izlasku Hrvatske iz tog nepopularnog projekta. No, neki stručnjaci upozoravaju da bi prije tog poteza trebalo dobro proučiti dva sporazuma koje je o projektu Družba Adrija krajem 2002. potpisalo šest država i njihove naftovodne tvrtke, potom Europsku energetsku povelju, kao i ostale međunarodne ugovore (primjerice Inogate sporazum i ugovori GATT-a) koji propisuju slobodan transport energenata, a potpisala ih je i Hrvatska. Štoviše, u Ugovoru o Europskoj energetskoj povelji stoji da će države potpisnice, ako takvih kapaciteta nema dovoljno, omogućiti gradnju novih.

To otvara mogućnost da nam nakon konačne odluke iz neke od uključenih država ili kompanija stigne odštetni zahtjev, primjerice stoga što su očekujući provedbu Družbe Adrije nekoliko godina čuvali transportne kapacitete i nisu ih koristili za druge poslove te što će izgubiti očekivanu zaradu. Na to su već upozoravali i neki međunarodni konzultanti i članovi Komisije za ocjenu studije utjecaja tog projekta na okoliš. Sada je ta mogućnost opet aktualizirana jer su predstavnici uključenih zemalja iznenađeni propašću projekta. Međutim, u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva kažu da međudržavni sporazum o projektu Družba Adrija nije ni stupio na snagu jer u Hrvatskoj, za razliku od preostalih pet zemalja (Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke i Mađarske), nije ispunjen potreban postupak budući da studija utjecaja na okoliš nije dobila zeleno svjetlo. Ističu da u tom sporazumu nema odredbi o otkazivanju sporazuma prije njegovog stupanja na snagu kao ni onih koji reguliraju slučaj kad neka država ne provede postupak za stupanje sporazuma na snagu, što znači da se o takvoj mogućnosti prije potpisivanja nije ni razmišljalo.

Postoji samo odredba prema kojoj se svaka od stranaka može povući iz sporazuma pisanom obavijesti najmanje 12 mjeseci ranije. Stoga napominju da treba konzultirati stručnjake za međunarodno pravo, a od Jadranskog naftovoda su zatražili da im dostavi sporazum transportnih kompanija (koji predviđa ulaganja svih sudionika) kako bi vidjeli prijete li mu neke posljedice. U Ministarstvu vanjskih poslova, također, ističu da međudržavni sporazum stupa na snagu samo ako svih šest država ispuni potrebne uvjete. Osim toga, sporazum nema odredaba o privremenoj primjeni od dana potpisa, pa prema međunarodnom pravu ne proizvodi pravne učinke prije nego što stupi na snagu. Zbog toga smatraju da on ne može biti pravni temelj za traženje odštete od Hrvatske. Za druge sporazume koji reguliraju transport energenata smatraju da su, prije svega, načelni, pa se teško mogu izravno primijeniti na ovaj slučaj. Ni u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ne očekuju nikakve posljedice zbog izlaska iz projekta jer on nije ispunio uvjete za zaštitu okoliša. Također, u ministarstvima kažu da ne bi trebalo biti pritužbi ni na temelju Europske energetske povelje. Željko Bukša Izvor: Vjesnik www.vjesnik.hr

]]>