Što dulja štednja, to deblja lisnica

ZAGREB – Bez obzira na stalnu jagmu za kreditima kojih se traži sve više, ma koje vrste bili, za štednju se ne bi moglo reći da previše kaska za njima jer se i ona povećava iz mjeseca u mjesec.

Tako su, prema rujanskim podacima, štedni i oročeni kunski depoziti dosegli 27,46 milijardi kuna što je za 18,8 posto više nego godinu dana ranije. Na mjesečnoj razini, pak, ti su depoziti porasli za 196 milijuna kuna. Kad je riječ o deviznim depozitima oni su potkraj rujna dosegli 86,86 milijardi kuna što je za 1,83 milijarde više nego u kolovozu dok su u odnosu na prošlogodišnji rujan viši za 6,4 milijarde kuna ili osam posto. Valja naglasiti, da iako devizni depoziti rastu sporije od onih kunskih, još uvijek se, nažalost, radije za štedi u inozemnoj valuti nego u domaćoj. Krajem rujna, su tako, ukupni depoziti bili i 138,78 milijardi kuna ili 1,386 milijardi više nego potkraj kolovoza što je do sada najviši zabilježeni iznos, a prema strukturi na depozite stanovništva odnosi se 72,4 milijarde kuna, ili što je, izraženo u postotcima gotovo 84 posto ukupnih depozita. U odnosu na kolovoz građani su uštedjeli 1,49 milijardi kuna. Iako je, prema podacima, ne baš friškog (prošlogodišnjeg) istraživanja Bank Austria Creditanstalta, svaki Hrvat bio dužan gotovo 2000 eura, uz najavu da ćemo se do kraja 2008. godine dodatno zadužiti za još 900 eura, ipak se ne može reći da smo rastrošni te da se ponašamo kao pijani milijarderi. Naime, kažu statistike, i dalje više štedimo nego trošimo. Tako je tijekom prošle godine svaki Hrvat uštedio 2687 eura i po tome smo bili treći u regiji. Štedljiviji od nas bili su samo Slovenci i Česi.

No, bilo kako bilo, svatko tko može izdvojiti koju kunu ili euro nosi ih u banku i na radost novčarskih kuća ne čuva ih više u pričuvnim kućnim sefovima. Pa čak i oni koji jedva spajaju kraj s krajem pokušavaju odvojiti neku svoticu kako bi je položili u banku. Uz to, radije se odlučuju za oročenje, nego za štednju po viđenju. Razlog su dakako kamate koje se banka plaća za novac povjeren joj na čuvanje. A one pak su različite od banke do banke i ovisne su o njihovoj poslovnoj politici. No kako su se mnogi opekli prije desetak, petnaestak godina jureći u novčarske kuće polakomivši se za visokim kamatnima stopama, čak i višima od 20 posto, ako nas sjećanje dobro služi, sada je ipak važnija sigurnost nego (loša) računica. A, nakon kućnog sastanaka o tome kojoj se banci prikloniti, ni konzultacije s osobnim bankarom nisu na odmet. Ako ćemo biti iskreni, štednja po viđenju nosi kudikamo nižu kamatu (ako je uopće i ima) od bilo kojeg oročenja, pa bilo ono i na samo mjesec dana, tako da je sasma suvišna preporuka – štedjeti na dulji rok. Primjerice, kamata na 5000 eura oročenih na mjesec dana, ovisno o banci kreće se od 1,5 do 2,7 posto, a oročene na tri mjeseca već se kreću od dva do 3,5 posto. Nije puno, ali čovjeka veseli. Kad je o domaćoj valuti riječ, za oročenih 50.000 kuna na mjesec dana banke plaćaju kamatu od 2,7 do četiri posto, a na tri mjeseca od 3,3 do 4,5 posto. Vesna Antonić Izvor: Vjesnik www.vjesnik.hr

]]>