Što, kako i zašto – video nadzor objekata?

Ali postoji i “sitan” problem. Kvaliteta snimljene slike je tako loša da je teško reći o kome se radi. Je li to bio muškarac? Žena ? Vanzemaljac ? Možda sam to bio ja ? Jednostavno teško je bilo što zaključiti… Ovakav slijed događanja vrlo je čest. Iz nekvalitetne video slike ne može se dobiti kvalitetna i korisna informacija kada nam ona zaista zatreba. Korisnik koji je platio svoj CCTV sustav je nezadovoljan.

Gdje je griješi i zašto ?

CCTV tehnologija je zrela. Ako želimo uhvatiti “loše dečke” trebamo je i pravilno koristiti. Problemi često nastaju već na početku, na relaciji korisnik – CCTV instalater. – Mnogi korisnici kao jedini parametar pri odabiru CCTV sustava gledaju cijenu, jer im je to jedini poznati parametar , te se odlučuju na jeftina rješenja poput analognih video snimača, jeftinih kamera itd. Naravno štednja nije sramota, ali ako sustav ne pruža ono što trebamo da li uopće štedimo ?

Nažalost mnogi ponuđači opreme koncentriraju se na to da dobiju određeni posao, umjesto da korisniku ponude najbolje rješenje. Slijed treba da je ovakav : najprije saslušati i shvatiti potrebe korisnika, ponuditi mu najefikasnije rješenje i tek tada mu objasniti prednosti ponuđenog . Projektanti CCTV sustava trebaju u svojim projektima predložiti opremu koja svojim tehničkim specifikacijama zadovoljava potrebe i očekivanja korisnika, a instalaciju treba izvesti educiran i kvalitetan instalater.

– Čest je slučaj da se zbog štednje rade i razni kompromisi. Osim već navedenih analognih video snimača koji snimaju na vrpcu i čija je kvaliteta video snimaka lošija u odnosu na digitalne snimače, kod nekih aplikacija zadovoljavaju , kod drugih ne.

Nije isto da li je CCTV sustav namijenjen detekciji, prepoznavanju ili identifikaciji osoba, prepoznavanju registracijskih pločica, kontroli proizvodnog procesa ili nečem drugom. Svaki video nadzorni sustav ima svoje specifičnosti i određenu namjenu. Ne postoji univerzalno rješenje pa određeni CCTV sustav na jednoj lokaciji može biti odlično rješenje dok na drugoj lokaciji nije dovoljan da kvalitetno odradi zadatak.

– Čak i kada korisnik pristane zamijeniti analogni za digitalni video snimač opet se javljaju neki kompromisi. Korisnici obično žele dugotrajne snimke ( nekoliko tjedana) imati na tvrdom disku malog kapaciteta. Ukoliko se zna da jedna sekunda nekomprimiranog video zapisa u PAL rezoluciji zauzima oko 30 magabajta , svaki, pa i najveći disk postaje nedostatan.

Rješenje je kompresija video zapisa. Nije isto koju kompresiju odabrati kod pojedine aplikacije. Da li JPEG, MJPEG, MPEG, SMAVC,…To ovisi o tome što se snima ( uglavnom statična slika ili se snimaju npr. vozila u pokretu, slika sa pokretnih ili fiksnih kamera) , koliko detalja je bitno imati na snimku ( da li se snimak koristi za detekciju kretanja na štićenom prostoru, za prepoznavanje poznatih osoba ili identifikacija nepoznatih osoba), da li se snimak čuva i gleda samo lokalno ili se snimak gleda i sa neke udaljene lokacije ( putem telefonske ili ISDN linije, TCP/ IP mreže, mobilnih mreža ),…Sve te parametre pri odabiru kompresije treba uzeti u obzir. Stupanj kompresije također je bitan. Veća kompresija znači više snimka na disku, ali i nižu kvalitetu. Ukoliko se ide u krajnost rezultat može biti katastrofalan.

– Treći problem može nastati zbog pogrešnog odabira kamera i optike. Korisnik obično bude fasciniran visokom osjetljivošću i visokom rezolucijom ponuđenih kamera. Treba napomenuti da tehničke specifikacije kamera koje navodi proizvođač treba znati protumačiti. Npr. neka specificirana kamera ima osjetljivost od 0.02 Lux-a, rezoluciju od 500 TVL i odnos signal šum od 46 dB. Je li to dobra ili loša kamera ? Proizvođači često “napuhuju” specifikacije koje su izmjerene u strogo kontroliranim uvjetima. Ne navode kako su do njih došli. Nije isto da li se osjetljivost kamere od 0.02 Lux-a odnosi na količinu svjetla koja je na proma-tranom objektu ili je to količina svjetla koja pada i na CCD kamere. Razlika je nekoliko tisuća puta. Sa kakvom optikom je to mjereno ?

Koja je F vrijednost korištenog objektiva ( objektiv sa F 1.0 propušta dvostruko više svjetla nego objektiv sa F 1.2 ). Nema smisla postaviti skupu kameru i jeftinu optiku. Odnos signal/šum ( S/N ratio) vrlo je bitan kod svih digitalnih sustava bez obzira koju kompresiju koriste. Kompresijski “engine” u svakom digitalnom snimaču komprimira kompletan video signal, tj. korisnu video sliku i nekoristan šum. Kamera sa npr. 350 TVL i odnosom S/N od 52 dB nakon kompresije daje bolju sliku od kamere sa 420 TVL i odnosom S/N od 46 dB… Dakle postoje mnogi detalji o kojima treba voditi računa pri odabiru kamera. Koja kamera će se odabrati ovisi o namjeni CCTV sustava. Kvalitetna optika je vrlo važna, jer ako je objektiv kamere loš , takav je i čitav CCTV sustav bez obzira na ostale komponente.

Problemi često nastaju kod noćnog snimanja pri čemu postoje dva pristupa: korištenje IR rasvjete ili korištenje tzv. “ frame integracijske “ tehnike. Ako se koristi IR rasvjeta, kamera treba biti za to i namijenjena , a objektiv treba moći fokusirati i IR spektar svjetla ( asferični IR objektivi ). Inače slika danju bude oštra, a noću totalno van fokusa. Ako se radi o noćnom snimanju F stop treba biti što manji ( da propusti što više svjetla ). Uobičajeni su objektivi sa F 1.4 , ali niži F stop treba koristiti kada se radi o noćnom snimanju.

“Frame integration” tehnika elegantan način je da se poveća osjetljivost kamere. Radi se jednostavno o tome da se slika stvara načinom da se dopusti duže vrijeme “ ekspozicije “ CCD-a. Rezultati su izvanredni kod noćnog snimanja statičnih objekata, ali kako kamere tada ne rade u stvarnom vremenu ( 25 slika u sekundi) svaki objekt u pokretu ispred takve kamere postaje zamućen i razmazan, a snimka totalno neiskoristiva za naknadnu analizu. Proizvođač , naravno, nije lagao. Takve kamere imaju visoku osjetljivost ( do 0.0003 Lux-a ), ali nije rekao ni cijelu istinu ( da taj način snimanja nije efikasan kod snimanja pokretnih objekata ).

Nakon svega navedenog korisnici zbog manjka informacija i neznanja o načinu rada CCTV sustava često odabiru neadekvatna rješenja koja skupo plaćaju i koja im ne donose očekivani rezultat. Cijena im je , kao jedini poznati parametar, najčešće i presudan faktor pri odabiru opreme. Korisnik je frustriran, jer za rješenje svojih potreba dobiva različite ponude, različitih cijena ( razlike budu i po 300-400 % ). Sa druge strane, ponuđači opreme umjesto da saslušaju i shvate konkretne potrebe korisnika većinu svoje energije ulažu isključivo za dobivanje posla ( projekt i instalacija ) umjesto da ponude efikasno rješenje.

Što uraditi ?

Treba, naravno, upitati struku. To je najefikasniji i najbrži način. Profesionalci okupljeni u Hrvatskom Cehu Zaštitara dali su svoje prijedloge koji, iako nisu obavezujući, znatno pomažu da predložena rješenja budu i najefikasnija. ( S.I.)

Izvor: Stručni časopis Security- info www.security-info.biz/hr

]]>