Strancima odobreno 3700 molbi, a zaobilazno kupili 45.000 kuća

HRVATSKA – Aktualna rasprava o (ne)ravnopravnosti položaja Talijana pri stjecanju nekretnina u Hrvatskoj ukazala je na veliki nesklad između propisa i prakse u tom području. Prema postojećim propisima, naime, stranci mogu stjecati nekretnine u Hrvatskoj uz odobrenje Ministarstva vanjskih poslova i uvjet da postoji princip uzajmanosti između dvije zemlje.

Praksa, međutim, pokazuje da se toga rijetki pridržavaju. U proteklih osam godina, otkada je pojačan interes stranaca za kupnju nekretnina u Hrvatskoj, Ministarstvo vanjskih poslova zaprimilo je tek oko osam i pol tisuća službenih zahtjeva za kupnju nekretnina, od čega se na Talijane odnosi oko 200 zahtjeva. Većina zaprimljenih molbi stranca, međutim, još je neriješena. Da su se pridržavali procedure, u Hrvatskoj bi uspjeli kupiti tek oko 3700 kuća, koliko je pozitivno riješenih zahtjeva stranaca. Talijani, pak, u tom bi slučaju kupili tek 80-ak nekretnina u Hrvatskoj. Neslužbene procjene govore da je već oko 45 tisuća objekata na Jadranu u vlasništvu stranaca koje su, očito, stekli na zabilazan način. Pulski odvjetnik Slobodan Simić objasnio je ovih dana da mnogi Talijani, u suradnji s prodavačima nekretnina u Hrvatskoj, osnivaju tvrtke preko kojih kupuju nekretnine.

Postavio je i pitanje zakonitosti te prakse jer kupcima “imovina tvrtke služi za stanovanje umjesto za gospodarsku djelatnost”, ali priznaje da se talijanski državljani u tom slučaju mogu opravdavati činjenicom da su kupili nekretninu, odnosno stan za direktora tvrtke pa im se pravno-formalno ništa ne može. Pravni stručnjaci uočili su više načina izigravanja propisa kojima se stranci služe u stjecanju nekretnina – preko trgovačkih društava, osnivanjem prava građenja, dobivanjem koncesije i slično. Oni koji doista žele steći nekretninu u Hrvatskoj mogu to ostvariti bez većih teškoća i na legalan način. Sadašnja ograničenja u formi dobivanja suglasnosti Ministarstva vanjskih poslova, uz načelo uzajmnosti, očito nisu ispunila svoju svrhu. K tome, predmet su prigovora iz Europske komisije zbog velikog broja neriješenih molbi. Moguće je da se time pokušava usporiti prod aja nekretnina strancima, a tome u prilog govori podatak da je prošle godine riješeno samo 50-ak molbi, a prije se godišnje rješavalo i po 900 slučajeva. Promet na tržištu nekretnina, međutim, time nije usporen. Kako prodaja nekretnina strancima postaje sve osjetljivije pitanje s predstojećom liberalizacijom tržišta u procesu pridruživanja Europskoj uniji, usklađivanje propisa i prakse čini se neophodnim u što skorijem roku. Sporazumom o stablizaciji i pridruživanju (SSP) Hrvatska je preuzela obvezu da će najkasnije do početka 2009. godine dopustiti državljanima EU stjecanje nekretnina pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. To podrazumijeva ukidanje principa uzajmnosti i suglasnosti Ministarstva vanjskih poslova. Kako ti pravni instituti ionako ne funkcioniraju, moguće je da pitanje liberalizacije do 2009. godine postane irelevantno, jednako kao i moguće ishođivanje prijelaznog razdoblja u procesu pregovora. Jer većina onih koji to žele već će postati vlasnici nekretnina u Hrvatskoj na ovaj ili onaj način. Dosadašnja stručna rasprava o pitanju prodaje nekrenina strancima pokazala je da najbolje što Hrvatska može učiniti kako bi spriječila nekontroliranu prodaju i neželjene posljedice tog procesa jest provođenje strogih zakona o gradnji, zaštiti okoliša i izrada prostornih planova. Time bi se najlakše prevladao i iracionalni strah od rasprodaje nekretnina strancima. Izvor: www.poslovni.hr

]]>