Švedska iskustva za hrvatski ekorazvoj

SPLIT – Održivi razvoj jadranske obale tema je konferencije koja će se 8. i 9. lipnja održati u Splitu, u zajedničkoj organizaciji Švedske i Hrvatske, odnosno švedskog veleposlanstva u Hrvatskoj, Swedish Environmental Technology Network (specijaliziranog ogranka švedskog Trgovinskog savjeta) i HGK-Županijske komore Split.

Kao zemlja koja je među prvima u svijetu uočila porast problema vezanih uz okoliš i krenula u razvijanje tehnologija za njegovu zaštitu, Švedska znanje i tehnologiju mnogobrojnih tvrtki koje u svoju djelatnost uključuju i zaštitu okoliša plasira po cijelom svijetu, a zainteresirana je i za “ulazak” u Hrvatsku. Konferencija u Splitu okupit će, stoga, upravo gospodarstvenike obiju zemalja — jedne koji nude znanje i tehnologiju, i druge kojima iskustva razvijenijih i te kako trebaju. Iz Švedske na konferenciju dolaze predstavnici osam tvrtki koje spadaju među najpoznatije i “najjače” švedske tvrtke kojima je djelatnost vezana uz tehnologije zaštite okoliša. Šveđane u prvom redu zanima tretiranje komunalnog otpada, otpadnih voda, ali i pitke vode, i to ne samo na području splitske nego i svih ostalih uzmorskih županija. Osnovno načelo tretmana komunalnog otpada u Švedskoj selekcija je u startu, već u kućanstvu. Rezultat takve prakse je visok postotak korištenja organskog otpada za proizvodnju biognojiva i bioplina, visok postotak recikliranog otpada (reciklira se, ilustracije radi, više od 70 posto ambalažnog stakla). U cijeloj zemlji spaljuje se 42 posto komunalnog otpada, u dvadesetak spalionica koje proizvode toplinsku ili električnu energiju, i s čijim prihvaćanjem u Švedskoj, među stanovništvom svjesnim da nema boljih rješenja za finalnu obradu otpada — nema problema.

Cijela je zemlja premrežena vodovodnom i kanalizacijskom mrežom; otpadne vode obrađuju se mehanički, kemijski i biološki, a kako je voda nakon obrade topla, prije puštanja u more koristi se za centralno grijanje. Iz stockholmskog postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda Bromma otpadna voda se u jedno od okolnih jezera ispušta očišćena od 95 posto organskog sadržaja, 98 posto fosfora i 50 posto nitrogena. Od plinova, pak, nastalih preradom mulja iz otpadnih voda dobiva se bioplin, 99-postotni metan dijelom namijenjen kućanstvima, a dijelom kao pogonsko gorivo za automobile (trenutačno u Stockholmu ima petnaest crpki za bioplin i oko 200 automobila koji ga koriste, no pretpostavlja se da će za 20 godina biti 20.000 “bioautomobila”). Švedska iskustva govore da troškove pročišćavanja vode znatno smanjuje redukcija štetnih tvari koje se ispuštaju u otpadne cijevi (agresivni deterdženti, boje, ulja, lijekovi… Stomatolozi, primjerice, imaju obvezu odvajati amalgam jer sadrži živu, restorani posebno zbrinjavaju masnoće itd.). Iza ove skice švedskog odnosa prema zaštiti okoliša krije se, međutim, vrlo razvijena legislativa, te oko četiri milijarde eura, koliko Švedska godišnje posredno i neposredno izdvaja za zaštitu okoliša.

Švedska rješenja zasad su teško primjenjiva u Hrvatskoj, ne samo zbog novca ili stupnja tehnološkog razvoja: potrebno je puno vremena da se u ljudima ukorijeni aktivan odnos prema očuvanju okoline, u čemu, uostalom, ni Šveđani nemaju stopostotan uspjeh. Osim o švedskim i hrvatskim iskustvima u zaštiti okoliša i ekološkim ciljevima, tijekom konferencije u Splitu govorit će se i o financijskim rješenjima i konkretnim ekološkim projektima. Lidija GNJIDIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

Kuhinje – gradimo.hr

]]>