Svjetlovodi

Svjetlovodi nazvani i LWL ili staklena vuna, koriste se za prijenos signala svjetlosnih impulasa. Kod tehnike svjetlovoda se električni signali pretvaraju u svjetlosne signale te se kroz staklena, kvarcna ili plastična vlakna transportiraju na duže staze. Na kraju prijenosa se svjetlosni impulsi opet pretvaraju u električne signale.

Jedna vrsta svjetlovoda su kabeli od staklenih vlakana. Vodič se sastoji od stakla kao osnovnog materijala. Uporabom različitih boja (frekvencije) može se preko jednog svjetlovoda aktivirati više kanala s podacima, neovisno jedan od drugoga. To favorizira svjetlovode kao medije prijenosa u budućnosti. Tehnika prijenosa se koristi kao optički Multiplex-sustav DWDM (Dense Wavelength Division Multiplexing). Način funkcioniranja se može usporediti s filterom boja, pri čemu se propuštaju samo točno definirane valne dužine svjetla (spektar boja).

U poređenju s bakrenim kabelima svjetlovode karakterizira nekoliko prednosti:

  • Svjetlovodi se po želji mogu polagati kombinirano s drugim opskrbnim kabelima. Pri tome nema elektromagnetskih smetnji. Optičkim prijenosom nema kod svjetlovoda pojave poremećajnog zračenja i problemima s masom
  • Nema oštećenja signala uvjetovanih udaljenošću usljed induktiviteta, kapaciteta i otpora. Prigušenje voda signala je samo kvazi ovisno o frekvenciji.
  • Faze prijenosa mogu se proširiti u velikoj mjeri preko više nosivih valova različitih valnih dužina (spektar boja)
  • U svakom slučaju su svjetlovodi skuplji kako u pogledu materijala tako i u pogledu troškova montaže. Zato svjetlovodi imaju znatno manje prigušenje i pogodni su za veće udaljenosti.

    ]]>