Tapete

Tapetama se može značajno poboljšati optika prostora. Struktura, boja, motiv ili uzorci, veličina uzoraka kao i smjer pruga daju značajne optičke efekte, koji prostoru daju ugodu ambijenta, ali je mogu i uništiti ukoliko nema brižljivog planiranja i odabira.

S aspekta zdravlja je relevantno sadrže li tapete lakoisparljive ili srednjeisparljive materijale, koji mogu opteretiti zrak u prostoriji. Tapete zauzimaju dosta kvadratnih metara u našem stanu, dakle radi se o značajnoj površini, koja određuje klimu stanovanja.

Podjela tapeta

Prema baznom materijalu: gruba vlakna (papir i drvena piljevina), metal, plastika, papir, koža, svila, tekstil, velur,

Prema postupku bojanja: lak-tapete, štampane tapete, sitotisak-tapete,foto-tapete…

Za posebne namjene: elektrosmog-tapete,termoizolacijske tapete, tapete postojane na pranje, podtapete(makalatur) U principu vrijedi pravilu da se posebne osobine postižu posebnim materijalima, prije svega plastikom. Posebno kada je u pitanju sposobnost pranja treba dobro razmisliti, je li ta osobina neophodna.


Oblikovanje prostora pomoću tapeta

Kako se ljudsko oko lako dade zavarati, uz malo sredstava se može mijenjati optički izgled prostora ali i njegovi nedostaci. Tako beživotni, dosadni prostori dobijaju kontrastima, tamne prostorije, bez dovoljno svjetla postaju svjetlije i životnije pomoću veselih, laganig tapeta. Niska prostorija može se „produžiti“ uporabom okomito prugastih tapeta. Visoka prostorija se može djelovati nižom ukoliko zalijepite tapete s izrazito horizontalnim uzorkom ili ukoliko između stropa i tapete ostane ukrasna bordura. Mala prostorija postaje većom uporabom svijetlih tapeta, sa sitnim uzorkom. Nasuprot tomu velike prostorije postaju vizualno manje uporabom tapeta snažnih boja i velikih uzoraka.


Podtapete (makalatura)

Makalatura se koristi za tretiranje grubih, neravnih površina. Ona predstavlja mješavinu ljepila i pokidanog papira. Nakom miješanja s vodom se makalatura nanosi na grubu žbuku. S jedne strane makulatura ima cilj oduzeti podlozi moć apsorpcije ( nešto slično kao grundiranje), s druge strane makulatura značajno olakšava kasnije skidanje tapeta.Osim toga izjednačuju se sve neravnine zida.

Makulatura u rolama za ljepljenje predstavlja tapete bez uzoraka, koja služi kao podloga za skupe tapete. Zamjena za makulaturu je papir koji pokidate sami pomiješan s ljepilom:ranije je bilo uobičajeno najprije lijepiti na žbuku novine.


Papirne tapete

Papirne tapete imaju najveći udio u prodaji. Fond-tapete, kod kojih se nanosi velikoplošni osnovni ton boje,postojan na svjetlost, uglavnom imaju neki uzorak, a mogu biti izgravirane. Cijena i kvaliteta variraju jako upravo kod ovih tapeta.Ljepljenje se vrši normalnim ljepilom.


Vinil-tapete

Vinil-tapete često označene i kao dekor, relief ili strukturirane tapete predstavljaju tapete s visokim udjelom PVC-a. To utječe negativno ne samo na okoliš, već i na klimu stanovanja. Sposobnost vaših zidova da regulira vlažnost, gubi se uporabom plastičnih zidnih obloga. Ta vlažnost se upravo može povećati, te u najgorem slučaju izazvati probleme s plijesni i gljivicama (ne samo na tapeti i u kutovima sobe). Pjenasta površina tapete je velika i lako može otuštati sadržane štetne supstance u velikoj količini.

To mogu biti:

  • omekšivači
  • srestva za zaštitu od požara
  • konzervansi vinil-tapete najčešće imaju udjela u nastanku takozvanog Fogging-fenomena.

Izbjeći ćete čitav niz problema tako što nećete kupiti vinil-tapete.


Tapete od grubih vlakana

Tapete od grubih vlakana sastoje se od dva sloja papira i dodataka drvenih vlakana. Prema obliku i veličini drvenih vlakana razlikuju se fini, srednji, grubi specijalni granulati. Tapete od grubih vlakana premazuju se disperzivnim i kasein bojama i ljepe se specijalnim ljepilima. Mogu se premazivati više puta te imaju za razliku od modela s uzorkom duži vijek trajanja.

Zato su tapete od grubih vlakana ovisno o uporabljenoj boji ekološki prihvatljiva i cjenovno povoljnija varijanta. Tehnikama brisanja boja može dobiti alternativnu optiku.


Ljepila za tapete

Ljepila za tapete su materijali za ljepljenje koji se proizvode bubrenjem čvrste supstance u vodi (granulata ili praha). Sirovina za ljepilo je obično škrob(iz krumpira) ili proizvodi iz celuloze. Ta ljepila nisu vodootporna i nemaju veliku snagu ljepljenja , što za papir i nije neophodno. Snaga ljepljenja se može korigirati izmjenom doziranja čvrste supstance .

Specijalna ljepila za tapete sadrže osim škroba ili celuloze i udio plastičnih masa, koji nakon miješanja s vodom funkcioniraju kao disperzivno ljepilo. Normalna ljepila se koriste jednostavno i može ih aplicirati i laik. Nema štetnih isparenja, a ljepilo, koje dospije na odjeću ili kožu se može lako i jednostavno isprati.

Općenito su prirodni materijali iz osnove ljepila pogodno tle za razvoj plijesni i gljivica, tako da je često potrebno dodavanje fungicida. Kod specijalnih ljepila za tapete vodite računa o dodacima. Koristiti samo ona ljepila čije je uporaba apsolutno prihvatljiva. U pravilu ćete nakon nekoliko godina, kada skidate stare tapete biti sretni da niste koristili odveč jako ljepilo.

Specijalna ljepila se koriste uglavnom za teške, plastificirane tapete. Upravo se uporaba tih plastificiranih tapeta ne preporuča.

Upute za uporabu – vodite računa o vremenu bubrenja i pripreme.


Tekstilne tapete

Kod tekstilnih tapeta se na papirnu podlogu nanose tekstilni materijali kao pamuk, svila, juta, lan ili vlakna plastične mase te viskoza. Ponekad su s uzorkom.

Tekstilne tapete od prirodnih vlakana imaju zbog velikih otvorenih pora dobru sposobnost preuzimanja vlage te su tako u stanju, utjecati izjednačujuće na klimu u prostoriji. Građevno-biološki su zato prihvaltljive (vlakna plastičnih masa imaju nižu sposobnost preuzimanja vlage).

U svakom slučaju materijali koji se koriste za tekstilne tapete, čak i ukoliko je osnovni materijal od prirodnih vlakana, nisu bezuvjetno bez štetnih tvari. Bezbrojne kemijske i fizikalne obrade, koje su moguće kod tekstila, možete naći u poglavlju oplemenjivanje tekstila. Osim toga moguće su obrade s hidrofobirajućim sredstvima i sredstvima otpornim na plamen kao i fungicidima.

Osim toga tekstilne tapete se postavljaju zbog svoje težine isključivo disperzivnim ljepilima, što kratkoročno znači veće opterećenje zraka štetnim supstancama nego je to slučaj kod normalnih ljepila za tapete. Te tapete se također teško skidaju.


Tapete od flisa (runa)

Relativno su nove na tržištu. Tapete od flisa(runa) postavljaju se direktno na zid premazan ljepilom i tamo se i režu. Kod kasnijeg renoviranja se lako skidaju bez tragova. Izraženi efekti mramora ili svjetlucavi pastelni dizajn stoje Vam također na raspolaganju, primjerice slikarske tehnike, tisak i pjena na flisu. Bordure ili ukrasne trake na podnožju obogaćuju ove teške tapete.

Odlučujuća prednost je tehnika obarde. Umjesto premazivanja zida ljepilom( uz pomoć role) može se ljepilom premazati cijela tapeta( kao kod uobičajenih vrsta tapeta), pri tome nije potrebno vrijeme namakanja. Osnovni materijali su tekstilna i celulozna vlakna, uz to najrazličitiji pigmenti, boje za tisak pa čak i pjene. Ove tapete su izdržljive posebno u pogledu postojanosti boja i trajnosti tiska.

Prednosti su na prvi pogled:

  • jednostavna obrada
  • rezanje direktno na zidu
  • velika raznolikost oblikovanja
  • visok stupanj opteretivosti ekstremno jednostavno skidanje kod kasnijeg renoviranja

Nedostaci:

  • potrebno je ljepilo s većom snagom ljepljenja, jer su tapete teške (ranije) nedefiniran sastav vlakana i dodatnih materijala
  • kod nekih vrsta flis-tapeta postoji efekat ljeskanja/sjaja, zato je potebno prethodno staviti prvi zaštitni sloj (taj sloj se suši 6-8 sati, čime je izgubljena prethodna ušteda na vremenu)

Ukoliko se odlučite za tapete od flisa vodite računa o mirisu novoga i ne vjerujte da će baš nestati za nekoliko dana. Svakako se osigurajte da tapete ne sadrže PVC.