Tepisi od umjetnih vlakana

Tepisi od umjetnih vlakana se proizvode od sintetičkih vlakana kao što su poliamidi, poliakrili, poliesteri i polipropileni.

Ti tepisi se proizvode različitim postupcima:

Tafting postupkom se sintetski konci uvlače u nosivo predivo. Tepih proizveden tafting postupkom ima četiri različita sloja , korisni sloj (sloj za hodanje), nosivo ili višeslojno tkanje od poliestera ili polipropilena, premaz (zaštita) od disperzije plastičnih masa (stirol-butadien) te stražnji sloj.

Ako se petljice prozirnog flor-konca odrežu nastaje velur tepih. Postupak igličastog tkanja okarakteriziran je čvrstim povezivanjem tkanih vlaknenih traka u obliku vate, koje leže jedna preko druge.

Povezivanje s nosivim materijalom vrši se taljenjem dodirnih točaka vlakana ili vezivnih materijala od umjetnih smola (stirol-butadien-kaučuk). Igličasto tkanje pokazuje filcanu površinsku strukturu; uporabom veziva od umjetnih smola je površina u velikoj mjeri zatvorena.

Za taj postupak je karakteristično strojno tkanje nosivog i korisnog sloja. Tafting postupak predstavlja 70% proizvodnje tepiha, to je najčešći način proizvodnje, zatim slijedi postupak igličastog tkanja s 25% a s 5% tkanje.

Građevinsko-fizikalne karakteristike

Tepisi od umjetnih vlakana imaju malu toplinsku provodljivost, odnosno veliki otpor odvođenju topline, efekat koji je odgovoran za «toplinu nogu», koji svaki korisnik smatra poželjnim i ugodnim.

Ukoliko se ispod takvog tepiha nalazi podno grijanje treba birati podnu oblogu s otporom toplinske ppropusnosti nižim od 0,17 km2/W, kako bi se osigurala zadovoljavajuća zagrijanost prostora.

Nastanak i širenje buke od koraka se smanjuje postavljanjem tepiha, jer se razina šuma od buke nastala od koraka i šumova u prostoriji smanjuje apsorpcijom zvuka.

Zapaljivost tepiha od umjetnih vlakana svrstana je u kategorizaciji po klasama T-a, T-b i T-c, pri tome T-a odgovara klasi zapaljivosti građevinskih materijala B1, T-b klasi B2 te T-c klasi B3 .

Ukoliko se takve tekstilne obloge postavljaju u senzibilnim područjima npr. izlazi u slučaju nužde, svakako treba birati podne obloge koje odgovaraju zahtjevima klase građevinskih materijala B1.

Ekološki aspekti

Kod podnih tepih-obloga od umjetnih vlakana svakako kritičnu ocjenu ima stražnja pjenasta zaštita tepiha od stiro-butadien-lateksa (SBR), jer se preko nje mogu stvarati monomeri stirol i butadien kao i 4-vinilklorheksen i 4-fenilcikloheksen.

Te supstance mogi dovesti do povećanog zasićenja zraka i osjetilno i po jakom mirisu, te tako ugroziti zdravlje; jer te supstance imaju visoku točku vrelišta pa su tako teško hlapivi.

Hlapivi organski spojevi (VOC) mogu se također dokaziti u prostorijama obloženim tepisima od umjetnih vlakana , tu su karakteristični razgraniti aromati alkan i alken.

Problematična je kombinacija pjene i ljepila za tepihe jer upravo to sučelje može izazvati kemijske reakcije koje vode oslobađanju štetnih tvari koje zagađuju zrak. Zbog mnoštva takvih supstanci koje se nalaze u pjenama i ljepilima za tepihe nemoguće je predvidjeti moguće reakcije.

Ukoliko je uporaba ugrožena pojavom reaktivnih spojeva iz ljepila i pjena velikoplošna ugradnja predstavlja djelotvornu pomoć.

Tepisi od umjetnih vlakana stvaraju probleme i kod reciklaže, nakon isteka vijeka trajanja uglavnom se više ne mogu prerađivati, osim u iznimnim slučajevima (deponiji reaktora), gdje se podne obloge od umjetnih vlakana termički obrađuju; to znači spaljuju se u postrojenjima za spaljivanje smeća.

]]>