Točkasta montaža

Pored praoca točkastog držača Planar-sistema firme Pilkington, prvobitno se se razvili točkasti držači firme Hugh Dutton i Peter Rice- kod kojih je zglob u ili ispod ravnine staklene ploče trebao omogućiti torziono uvijanje staklene ploče pri površinskom opterećenju umjesto lokalnog opterećenja.

Prodaju Planar-sistema je danas preuzela firma Wolf-Dietrich Chmielech, Witten i Pilkington Architectural plc., England. Kod sustava s kugličnim zglobovima moguća je torzija od 10° do 20° bez prisilnog opterećenja.

Odlučujuća je ipak mogućnost montaže okomito na ravninu staklene ploče, kako bi se mogle izjednačiti neizbježne tolerancije u mjerama. Dodatno se razlikuju montirani točkasti držači i točkasti držači koji leže u ravnini s površinom i kod kojih su bušeni otvori koničnog oblika. Ovi posljednji imaju prednost kod drenaže ali i iz estetskih razloga.

Nedostatak je jasno izražena osjetljivost na tolerancije u donjoj konstrukciji, posebno kod uporabe VSG stakala (višeslojna sigurnosna stakla)- devijacija staklenih ploča.

Kao interesantna alternativa nude se točkasti držači kod kojih staklena ploča nije bušena, nego je učvršćena stezaljkama na fugama ili u kutovima.

Ovaj konstrukcijski princip se najprije koristio na otraga ventiliranim fasadama, a optimiran je posebno na fasadama s mrežom od užadi firme Schlaich Bergmann i Partneri. Lokalna koncentracija opterećenja u području bušenja je tako eliminirana, a problemi vezani uz dimenzioniranje i građevinske tolerancije su značajno smanjeni. Pri uporabi staklenih ploča od višeslojnog sigurnosnog stakla (VSG-a) učvršćenih stezaljkama i međuslojevima od EPDM-a prema iskustvima se ne očekuje gnječenje materijala folije u području držača. Staklene ploče se mogu dimenzionirati prema DIN 18516-4.

Za točkasto montirane staklene ploče moralo bi se normalno koristiti termički prednapeto staklo, a to znači ESG, VSG od ESG-a ili VSG-a od TVG-a. Rubovi brušenih otvora se u svakom slučaju moraju izvoditi stručnom obradom iskošenog ruba, kako bi se omogućilo dobro prednapinjanje u području bušenih otvora. Najmanja debljina bušenih staklenih ploča u konstrukcijskom području ne smije prelaziti 8 mm. Rubni razmak bušenih otvora mora iznositi najmanje dvostruko od vrijednosti debljine stakla ili najmanje promjer bušenog otvora. Za bušene otvore u kutovima staklene ploče su rubni razmaci različiti.

Razlika u mjerama ove vrijednosti mora iznositi najmanje 15 mm. Promjer bušenog otvora u staklu iznosi u ovisnosti o sustavu između 16 i 40 mm, promjer tanjurastog oslonca varira između 45 i 70 mm.

Ležišta točkastog oblika zahtjevaju u području bušenih otvora međuslojeve od slitina aluminija (npr. AlMgSiO, 5F22, AlMgPbSi) ili plastike kao npr. EPDM (propilen-etilen-dien-copolimer), POM (poli-oksidmetilen) ili PAG (poliamid). Plastike su većinom u crnoj boji kako bi povećale UV-postojanost.

Razvoj nove tehnike predstavlja povezivanje otraga rezanih sidara u jednoslojnom sigurnosnom staklu, gdje su moguće male, diskretne točke za učvršćivanje, bez probijanja stakla. Na taj način na vanjskoj strani stakla nema poteškoća s čišćenjem stakla, a osigurana je i nepropusnost u vanjskom području.

Bušeni otvori izrađuju se u strojevima za bušenje, kojima se upravlja preko CNC-a. Prednapinjanje stakla u ESG- staklo izvodi se nakon bušenja. Poslije toga se pomoću specijalnog uređaja postavljaju sidra u priređene sidrene otvore, pri čemu se istovremeno kontrolira obrtni moment.

Direktni kontakt stakla i čelika izbjegnut je međuslojem od plastike. Sidra rezana otraga su se dosada koristila kod stakala u debljinama od 10-12 mm. Kod debljine stakla od 10 mm dubina montaže sidra iznosi 6 mm. Rubni razmak mora iznositi najmanje 50 mm.

Ovu tehniku povezivanja prodaje firma Fischer, Waldachtel i to u okvirima dopuštenja za pojedinačne slučajeve.

]]>