Točkasto montirane fasade

Danas su točkasto montirane fasade i nadvršno zastakljivanje standard u tehnici, te se razvio veliki broj sistema točkastih držača. Zbog koncentracije naprezanja u području bušenja se mogu koristiti samo prednapeta stakla (ESG, VSG).

Kao alternativa točkastoj montaži s bušenim otvorima firma Schlaich Bergmann i Partneri razvila je sistem napregnutih fasada s mrežom užadi na Kempinski hotelu u Muenchenu (1993), kod kojeg se prednapregnuta užad raspoređuju u pomacima staklenih ploča, a stezaljke užadi služe istovremeno za točkastu montažu na njihovim kutovima.

Konstrukcijski princip se može usporediti s teniskim reketom. Na taj način je građevinska visina fasade minimalna a transparentnost optimalna. Kutno postavljanje stakla bez bušenih otvora sprečava visoku koncentraciju naprezanja i omogućuje ekonomičnije dimenzioniranje staklenih ploča.

Dimenzioniranje točkasto montiranih stakala

Dok se linijski montirano staklo može jednostavno dimenzionirati pomoćnim priborom zbog jasno određene karakteristike naprezanja na staklenim pločama, certificiranje točkasto montiranih staklenih ploča zahtjeva puno zahtjevnije dimenzioniranje.

Osobenosti površina i rubova u području bušenja otvora kao i svojstva uporabljenih međuslojeva imaju odlučujući utjecaj na nosivost, jer se maksimalno glavno vlačno naprezanje u pravilu pojavljuje u području bušenja otvora.

Zato konstruktivno oblikovanje točkaste montaže ima posebnu vrijednost upravo u području detalja.

Karakteristika naprezanja na rubu bušenja točkasto montiranih staklenih ploča ovisi jako o sljedećim utjecajima:

  • vrsta oslonca ( kuglični zglob, ekscentričnost,opterećenje)
  • bušenje stakla ( promjer, svojstva stakla, vrsta bušenja)
  • geometrija
  • međumaterijal (debljina i krutost)

    Kod tanjih međuslojeva se svakako mora registrirati karakteristična značajka primjenjenog materijala, makar i eksperimentalno, jer trenje i nemogućnost poprečne kontrakcije značajno utječu na ponašanje kod deformacija. Za točkasto montirana stakla se zbog velikih koncentracija naprezanja koriste u principu samo prednapeta stakla.

    Ukoliko ekstremna krtost stakla kod velike izloženosti naprezanju neminovno vodi pucanju staklene ploče, svakako treba odrediti realistične vrhove napona(prenapona) prema računskom modelu.

    Ukoliko se radi o kompliciranoj geometriji npr. u području bušenja stakla uglavnom se rade dimenzioniranja pomoću Finite-Element-metode. Tu se koriste mreže elemenata, koje se moraju oplemeniti lokalnim gradijentima naprezanja, kako bi se točno formirala karakteristika napona. Pojednostavljen FE-model bez modeliranja oslonca u području bušenja dovoljan je za dimenzioniranje točkasto montiranih staklenih ploča.

    Kod poboljšanja modela se staklene ploče mogu modelirati kao volumenski elementi odnosno elementi za montažu U području držača je neophodno oplemeniti mežu elemenata u cilju realističnog definiranja naprezanja, koja djeluju u tom području.

    Već prema situaciji treba uzeti u obzir najrazličitija djelovanja, kako bi se naprezanje moglo točno procijeniti. Osim uobičajenih statičkih opterećenja kao npr. vlastita težina, vjetar i snijeg, svakako treba voditi računa o silama i dinamičkom djelovanju.

    Iako je cilj uvijek konstrukcija bez djelovanja sile, u praksi su uvijek prisutni rubni uvjeti, koji taj cilj dopuštaju samo djelomično.

    ]]>