Tvornica cementa zatvorila vrata – otkazi za 49 radnika

UMAG – Početkom ovog mjeseca, točnije 7. svibnja, stala je proizvodnja u jednom od gospodarskih simbola Umaga – Tvornici cementa – koja je s radom počela 1960.

U idućih pet-šest mjeseci podijelit će se 49 poslovno uvjetovanih otkaza zbog gašenja radnih mjesta, a ostalih 50 radnika radit će još godinu dana na razgradnji tvornice i sanaciji rudišta na Kravljem rtu, koji ova tvrtka ima u trajnoj koncesiji od 1956. Kako su njeni čelnici već objavili, iz industrijske društvo će se prenamijeniti u turističku djelatnost, pa će na mjestu sadašnjih starih objekata unutar njihovog kompleksa površine 120 hektara, koji će imati dva kilometra plaža, niknuti hoteli visoke kategorije i nautički turizam. Riječ je o golemom projektu »teškom« najmanje 200 milijuna eura, a restrukturiranje će trajati od pet do osam godina. U suradnji s Gradom i Istarskom županijom, s kojima je potpisano pismo namjere, usuglašavaju se prostorni planovi da bi se u tom dijelu grada osigurao turizam visoke kategorije. O sudbini radnika i budućim planovima razgovarali smo s predsjednikom i potpredsjednikom Uprave Edom Ivančićem i Željkom Paićem.

Topla linija proizvodnje cementa zaustavljena je prije 11 godina, što se dogodilo zbog zastarjele tehnologije, nedostatka sirovine, mikro i makroekonomskih uvjeta te gubitka tržišta, posebno slovenskog, kojem smo bili najviše orijentirani. Nastavili smo s hladnom proizvodnjom cementa, za što smo sirovinu, tj. klinker kupovali na tržištu, ponajviše u Italiji i mljeli ga u našem pogonu. Ali nakon globalizacije i monopolizacije tržišta, nemoguće je nabaviti klinker po tržnoj cijeni. Naša je tvornica najudaljenija, u Istri tržišta nema, zagrebačko nam je predaleko a, k tome, cementare u Puli i Koromačnu imaju bolju poziciju. Za izvoz i preradu tečaj je nepovoljan, pa nam se u zadnjih deset godina slika iskristalizirala i počeli smo smanjivati krug kupaca. Podizanje nove cementare nije dolazilo u obzir, jer je proizvodnja manja od 500 tisuća tona godišnje nerentabilna. U zadnjem smo desetljeću koristili sve resurse koje smo mogli, kao što su luka i kamen, a kamenolom na Kravljem rtu već se godinama sanira. Dobili smo ga u trajnu koncesiju, a procijenjeno je da ga možemo eksploatirati za količinu od još 7,5 milijuna tona, rekao je Ivančić. Istaknuli su da je to jedini saniran kamenolom u Istri. Hoće li ondje jednog dana biti marina, još se ne zna. Koji će sve sadržaji niknuti na tom prostoru od 120 hektara saznat će se uskoro – kad bude gotov master plan koji su dali izraditi u jednoj od vodećih europskih ekspertnih kuća. O prenamjeni djelatnosti, napomenuli su, počeli su razmišljati čim su izgubili slovensko tržište. Umažani su se godinama bunili zbog tvornice u gradu, posebno zbog prašine, tražeći da se premjesti, što nije bilo moguće. Izvršno vijeće tadašnje Skupštine općine Buje još je 1992. donijelo pisani zaključak da podržava razvojni koncept tvornice s ciljem da

– Kad smo krenuli u privatizaciju 1992., bilo je 226 radnika, a danas ih je 99. U zadnjih smo deset godina otkupljivali staž i rješavali njihov status na sve moguće zakonom dozvoljene načine. Nitko nije dobio otkaz u tom razdoblju. O podjeli prvih 49 otkaza odlučila je Skupština zbog viška, a nakon toga o programu zbrinjavanja obavijestili smo sve institucije od sindikata do Zavoda za zapošljavanje. Tvornica cementa jedina je među značajnijim industrijskim objektima koja se razgrađuje vlastitim sredstvima. Jeftinije bi bilo da smo angažirali vanjske snage i sve srušili, jer su demontaža 35 tisuća tona armirano-betonske konstrukcije, sanacija i razne studije vrlo skupe. Međutim, na taj smo način još neko vrijeme zadržali radnike. Reći radnicima da moraju otići doma nije bilo lako, ali za nekoliko godina, kad se budu gradili novi turistički objekti, otvorit ćemo mnogo novih radnih mjesta, napomenuo je Paić. Osim studije rušenja i usuglašavanja prostornih planova, očekuje ih izrada svih studija utjecaja na okoliš, detaljnih planova uređenja, ishodovanje lokacijskih i građevnih dozvola te na kraju gradnja. Prije toga predstoji im potraga za partnerima ili izvorima financiranja, jer je 200 milijuna eura zaista velik zalogaj. Tanja KOCIJANČIĆ Izvor: Glas Istre www.glasistre.hr

Drvene kuće – Gradimo.hr

]]>