Vanjska rasvjeta objekta

Učinkovita rasvjetna tijela

Učinkovita rasvjetna tijela, osim što štede energiju i smanjuju instaliranu snagu sustava, ona i smanjuju troškove održavanja. Ovisno o tipu svjetiljke, odnosno njezinom 'grlu', postoje različite vrste rasvjetnih tijela (žarulja) koje se ugrađuju, kao što su npr. klasična žarulja (A60), visokotlačne živine žarulje (HME), visokotlačne natrijeve žarulje (HSE), kompaktne fluorescentne cijevi (TC-L/TC-D), metal halogene (HIT DE) i sl.

Uštede u održavanju

Kod odabira svjetiljke, ali i rasvjetnog tijela, treba imati na umu da će ono raditi (ukoliko ne postoji inteligentna kontrola) velik broj radnih sati tijekom godine, stoga se ne preporuča odabir onih sustava čiji je radni životni vijek reda veličine 1000 sati, kao što je to slučaj kod klasične žarulje; jer prema jednostavnom proračunu, ako žarulja radi cijelu noć, nakon tri mjeseca je očekivani kraj životnog vijeka, odnosno u npr. 10 godina potrebno je promijeniti oko 40 žarulja.

Za isto vrijeme kod pojedinih vrsta visokotlačnog natrija odnosno fluo kompaktnih cijevi, ta se dob može produžiti i do 15.000 sati, a u ekstremnim slučajevima i do 20.000 sati, odnosno samo dvije izmjene u 10 godina. Naravno, rekorder je ovdje rasvjeta izvedena pomoću energetske diode koja se u navedenim uvjetima mora mijenjati jedanput ili nijednom (life time 50 – 100.000 godina).

Ukoliko za bazu uzmemo 10 rasvjetnih mjesta, a za izmjenu rasvjetnog tijela 30 minuta (vanjska rasvjeta je zbog specifične izvedbe kompliciranija za izmjenu rasvjetnih tijela), to bi u prvom slučaju značilo 10 god×40 izmjena×15 minuta = 100 h rada u deset godina, u drugoj, trenutačno najučinkovitijoj varijanti 10×2×30 min. = 5 h rada, a kod energetskih dioda eventualno nekoliko minuta u 10 godina. Naravno, treba pod svaku cijenu izbjegavati prvu opciju, gdje se u zadanom razdoblju mora 'izgubiti' gotovo cijeli radni mjesec naspram nekoliko sati.

Uz pomoć radarske tehnike može se regulirati i rad vanjske rasvjete. I dok pasivni infracrveni senzori reagiraju na toplinu tijela koja se pomiču, radarske svjetiljke zasvijetle već na sam pomak

 Uštede u energiji

Kada se odabrala svjetiljka i proračunao njezin svjetlosni tok, preostala je da se odabere tip rasvjetnog tijela. Poznato je da različiti izvori svjetla imaju različitu boju i spektar, svjetlosni tok odnosno korisnost, tako da su to sve to parametri na koje se treba računati tijekom odabira.

Naravno da su oni s nešto većom iskoristivošću i nešto skuplji, ali istodobno, kako rade gotovo 3000 sati godišnje (ukoliko ne postoji regulacija) i ušteda od nekoliko desetaka vata po priključnom mjestu (npr. 14 W štednih umjesto 75 W klasičnih) može rezultirati uštedama i do 100 kuna po priključnom mjestu, i to samo za utrošenu energiju.

Uštede u električnoj snazi

Kod većih intenziteta vanjske rasvjete potrebno je pripaziti na instaliranu snagu same rasvjete, i to iz nekoliko razloga. U prvom redu, vanjski razvod (često podzemni kabelski) nije često predviđen (dimenzioniran) za priključke velikih snaga, tako da sigurnosni faktor može biti ograničavajući čimbenik. S druge strane, u pojedinim tarifnim modelima prema kojima se naplaćuje potrošnja električne energije postoji stavka koju opisuje naknada za angažiranu vršnu snagu.

Kako se vršna snaga ne naplaćuje za niže tarifno razdoblje, potrebno je ili ograničiti rad ili smanjiti instaliranu snagu sustava vanjske rasvjete, poglavito ukoliko se uzme u obzir da većina korisnika ima takav dnevni dijagram opterećenja na kojem je poslijepodnevna 'špica' od 18 do 21 sati kritična za razdoblja kada se vanjska rasvjeta počinje paliti. Naime, sama nadogradnja za taj vrh od svega nekoliko kW, kao rezultat ima 'nagradu' u vidu dodatnih penala za angažiranu snagu.

Još je jedan razlog, koji je uz snagu, vezan i uz tarifni sustav. Ukoliko je rasvjeta induktivnog karaktera (a svi štedni fluo sustavi na izboj u plinu jesu), tada bi udio preuzete jalove komponente energije mogao probiti dozvoljenu granicu, te bi se u tom slučaju plaćala naknada za prekomjerno preuzetu jalovu energiju, odnosno loš cos fi. Smanjenjem snage smanjila bi se i 'jalovina' pa bi se sustav doveo u dozvoljeno radno područje, u protivnom, neminovna je ugradnja kompenzatora, za što su potrebna dodatna sredstva.

Upravljanje potrošnjom

Potrošnjom se može upravljati na više načina: luxomatom, CNUS sustavom, senzorom pokreta i sl., a ovisi o veličini sustava vanjske rasvjete i njegovoj namjeni. Jedna od preporuka je da ovakav sustav ima ugrađenu regulaciju višestupanjskim luksomatom. Luksomat je uređaj koji aktivira, odnosno gasi rasvjetu u ovisnosti o količini danjeg svjetla; a njegova višestupanjska inačica ima vremenski relej pa regulira i količinu rasvjete u ovisnosti o razdoblju.

Primjerice, od 19 do 24 sata radi 100% vanjske sigurnosne i 100% dekorativne rasvjete, od 24 do 7 sati radi 75% vanjske sigurnosne i 30% dekorativne rasvjete, ili po želji korisnika. Na taj način se smanjuje potrošnja energije (u ovisnosti o zahtjevima na regulaciju, udjelima i tipu rasvjete i sl.) za 20 do 40%. Ukoliko se pokaže potreba, a u skladu s propisima, moguće je i ugraditi i senzore za pokret, tako da se rasvjetno tijelo pali samo u slučaju prolaza određenim koridorom. Također je preporuka da sustav bude pripojen kao periferija na centralni nadzorni i upravljački sustav koji bi mogao upravljati dijelom rasvjete u slučaju opasnosti prekoračenja vršne snage.

Grafički prikaz daje nam modeliranu potrošnju za različite opcije kontrole rada vanjske rasvjete. Dimabilna kontrola donosi uštede od 15 do 25%; a u varijanti s integriranim vremenskim relejom (smanjena rasvijetljenost tijekom 24 do 7 sati; ili nekog drugog neaktivnog razdoblja) moguće su uštede i do 40%.

S druge strane, kod senzorskih svjetiljki, infracrveni senzori po danu i po noći prepoznaju iznenadne temperaturne promjene (ljudi, automobili itd.) u podesivom području prepoznavanja. Ugrađena sklopka za prepoznavanje svjetlosti omogućava da se zbog pomicanja u tami svjetiljka upali. Infracrveni senzori prepoznaju pokret samo onda kada je senzorska svjetiljka postavljena najviše 2 metra visoko – to je potrebno imati na umu pri montaži.

Nasuprot neprestano aktivnim sustavima, ovako se štedi energija, a ondje gdje je to potrebno iz sigurnosnih razloga, možemo dobiti posebno veliku količinu svjetlosti. Zbog sustava leća, senzorske svjetiljke imaju obuhvat čak 360°. Okretanjem leća naprijed-nazad područje obuhvata se skraćuje ili produžuje te doseže domet u rasponu od 1 do 12 metara.

Uz pomoć radarske tehnike može se regulirati i rad vanjske rasvjete. I dok pasivni infracrveni senzori reagiraju na toplinu tijela koja se pomiču, radarske svjetiljke zasvijetle već na sam pomak. Radarski senzor, skriven u unutrašnjosti svjetiljke, emitira elektromagnetske valove. Oni se odbijaju od predmeta koji se nalaze u okolici svjetiljke i tako stvaraju ehogram. Kod pomicanja (npr. ljudi ili vrata) ehogram se promijeni i svjetiljka se uključi. Svjetiljke s radarskim senzorom imaju opseg 360° s kutom istupa od 180°. Domet možemo bestupanjski podesiti na Ø 2-6 m.

 Solarna svjetiljka

Ukoliko je korisnik ekološki osviješten ili mu se jednostavno ne daju provlačiti instalacije, jedna od učinkovitijih varijanti bile bi i solarne svjetiljke. Solarne svjetiljke se jednostavno utaknu u tlo bez potrebe za priključivanjem na električni kabel. Važno je da se solarnu svjetiljku postavi na takvo mjesto na kojem će dobiti najviše Sunčeve svjetlosti. Solarni kolektor trebalo bi okrenuti na jug.

Odvojeni sustavi (odvojeni kolektor i svjetiljka) imaju tu prednost da daju na izbor prostor na kojem će stajati svjetiljka, tako da samu svjetiljku slobodno možemo postaviti i u sjenu. Kako bi svjetiljka dovoljno svijetlila, solarni kolektor mora pohranjivati dnevnu svjetlost barem nekoliko sati. Zgodna varijanta je da se kao opcija može nadoplatiti i svjetiljka koja odbija glodavce, tako da osim energetske učinkovitosti u rasvjeti, korisnik dobiva benefite za svoj vrt.

Preporuke

Ovaj oblik rasvjete ima za cilj održavati normalne razine rasvijetljenosti u razdobljima loše vidljivosti (noć, magla…) te održavati uvjete sigurnosti i ugode; može se podijeliti na rasvjetu prilaznih putova i dekorativnu rasvjetu fasade (objekta) i eksterijernih sadržaja. Odabir rasvjetnih tijela trebao bi biti napravljen prema zahtjevima okoliša, a u skladu s projektantskim normama, dočim tip i vrsta trebaju biti odabrani u skladu s prirodom energetske učinkovitosti.

Rasvjeta koja će biti postavljena na stupove u svakom slučaju mora imati long-life tip žarulja odgovarajućih svjetlosnih karakteristika, radi smanjenja troškova izmjene i održavanja. Razlozi u odabiru ovog tipa žarulja leži u tome što je godišnji rad vanjske rasvjete više od 4000 sati, stoga u ukupnoj cijeni sustava vanjske rasvjete, održavanje i izmjena iste imaju značajnu financijsku ulogu. Slična stvar je i s dekorativnom rasvjetom, s time da je ona često reflektorskog tipa s jačim svjetlosnim tokom, ali i kraćim razdobljem eksploatacije.

Ukoliko je moguće, trebalo bi planirati i instalirati vanjsku rasvjetu još prije nego se oblikuje okućnica. Jedna od sugestija, ali nikako norma je da za ukupnu količinu svjetlosti u vrtu vrijedi 1 W/m2 vrtne površine. Previše svjetiljki ne stvara pravi ugođaj jer je upravo prijelaz iz svjetlosti u tamu ono što je zanimljivo i daje pravi ugođaj. Od tehničkih preporuka treba izdvojiti da se kod instalacija u vrtu, s vodootpornim utičnicama i dovodima do fiksno montiranih svjetiljki uspostavi strujni tok. Instalacije treba položiti na dubinu od 60 cm. U starijim vrtovima potrebno je na široko izbjeći drveće kako se ne bi oštetilo korijenje.

Osim svjetiljki na strogim temeljima, mogu se postaviti reflektori na palicama utaknutim u zemlju jer pružaju više opcija te ih se može prilagoditi promjenama u vrtu. Točke svjetlosti u vrtu, koje se najčešće izvode s malenim podnim reflektorima, dodatno naglašavaju istaknute crte i posebne oblike. Praksa je da se uz stepenice i vrtne staze postavi stajaće svjetiljke na stupovima. Uz sve navedeno ne smije se zaboraviti na sigurnost, tako da se zbog vanjske montaže preporuča savjet stručnjaka i profesionalaca, a što se tiče elemenata, preporuča se izbjegavati loše izvedbe s Dalekog istoka, jer radost niske cijene vrlo brzo prekrije gorčina loše kvalitete.

]]>