Velebna rimska vila pod staklenim krovom?

PULA – Najnovije otkriće iz prebogate prošlosti Pule luksuzna je urbana vila iz rimskog razdoblja. Iznimno vrijedan lokalitet bogat mozaicima otkriven je na tri metra dubine tijekom aktualnog arheološkog nadzora, koji na gradilištu buduće garažne kuće, stambeno-poslovnog objekta i trafostanice uz Gradsku knjižnicu i čitaonicu traje od 21. ožujka.

Netom po otkriću važnog i bogatog antičkog nalaza uslijedile su najave konzervatora Konzervatorskog odjela u Puli, Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, o dogovorima s investitorom, zagrebačkom tvrtkom PZ Ulaganja radi izmjene projekta. Planirano je da se iznimno značajan i bogat arheološki nalaz u budućnosti može razgledati u podzemlju garažne kuće. Arheološka senzacija potaknula je i ideju za novim načinom osmišljavanja prostora uz Gradsku knjižnicu i čitaonicu, prema kojoj bi garažnu kuću zamijenio trg u koji bi bio ukomponiran arheološki lokalitet. Što o tome misle, te je li moguće arheološki lokalitet predstaviti na drugačiji način od planiranog, u podzemlju garaže, pitali smo uvažene stručnjake arheologe, arhitekte i konzervatore. Zamolili smo ih za mišljenje o idealnoj vizuri budućeg prostora uz Gradsku knjižnicu i čitaonicu, a ukoliko bi bilo moguće, rješenju »preseljenja« garaže na drugu lokaciju.

Kulturna ponuda hrvatskog značaja

– O zamjenskoj lokaciji za garažnu kuću uz Gradsku knjižnicu prvi put čujem. Ta se ideja do sada nije spominjala. Razmišljamo o načinu da dobijemo kulturni proizvod kroz promijenjeni projekt, što je sukladno aktualnim dogovorima s investitorom. Do prve ploče buduće garaže je dovoljna visina, i ima dovoljno prostora da se formira podzemna prostorija s nalazima na iznimno kvalitetan način s krovom, klimom, svjetlom… Očekujem da će se sve znati vrlo brzo, za 10-15 dana, kada bude gotova izmjena projekta, veli Ivan Matejčić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Puli, Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. O uređenju prostora uz Gradsku knjižnicu kao trga bez garažne kuće Matejčić veli da je to problem za urbaniste i dodaje: »Privatno, i ja mislim da bi to bio divan trg, no odavno je definirano prostornim urbanističkim planom da će na tom prostoru biti garaža.« Ističući da bi priča vjerojatno bila bitno drugačija da su ti nalazi pronađeni na manjoj dubini, primjerice od 1,20 metara, Matejčić ponavlja da rješenje koje Konzervatorski odjel dogovara s investitorom, odnosno njihovim projektantom, smatra kvalitetnim za nalaze i njihovu zaštitu, kao i za razgledavanje lokaliteta i dodaje: »Pri tome ne ulazimo u ocjenu kvalitete urbanističke definicije da tamo treba biti garaža, a kako je definirano i Generalnim urbanističkim planom Grada. Ako planirani projekt uspijemo realizirati na način koji smo zamislili, u Hrvatskoj bi to bio najbolje i najšire prikazan arheološki nalaz u sklopu antičkoga grada, a slične sam stvari već vidio u Italiji i Njemačkoj. Bila bi to kulturna ponuda hrvatskog značaja, pravi muzej u podzemlju garaže s bogatom didaktičkom opremom u kojem bi svi izlošci bili na izvornom mjestu.«

Na pitanje o značenju nalaza za moguću kandidaturu antičke pulske gradske jezgre, zajedno s ranokršćanskom katedralom, crkvom sv. Marije i bazilikom sv. Marije Formoze na Listu svjetske baštine UNESCO-a, Matejčić odgovara: »Ovo je sigurno plus, a kad bismo još i neke minuse mogli ispraviti, za nekoliko godina kandidaturu bi trebalo ponoviti. Potrebno je još dosta posla, ali ovo je ozbiljan doprinos i u smislu ocjene kulturnih dosega Pule, kao i njene brige za arheološke spomenike, a sve se to ocjenjuje.«

Nalaz se nikako ne smije pokriti

Dr. Vesna Girardi-Jurkić, voditeljica Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Brijuni-Medulin, kao ugledna arheologinja s bogatim iskustvom, primjer arheološkog lokaliteta u Kandlerovoj povezuje s dosadašnjom pulskom praksom te primjerima iz svijeta. – Imam pozitivna iskustva uklapanja arheoloških nalaza u objekte nove arhitekture. Najbolji primjer za to je Agripinina kuća u poslovnici Nove banke u Ulici Sergijevaca, što je financirala tadašnja Istarska banka, preuređujući nakon arheološkog otkrića cijelu poslovnicu banke prema mom projektu i izvršnom projektu arhitektice Ljubice Dugandžić, veli Girardi-Jurkić. Kao drugi primjer navodi mogućnost izrade kopija, a primjer za to može se vidjeti na ulazu u Robnu kuću Pula. Originalni mozaici pronađeni tijekom gradnje Robne kuće nalaze se u muzeju, a na izvorno mjesto postavljene su kopije. – Jedan od načina je i prikazivanje u podu. Imamo i primjer za to: rimska bazilika iza Dijaninog hrama moj je iskop iz 1976. godine, a prema odluci Atilija Krizmanića, zasuta je, i ostali su samo znakovi, iako je sve bilo plombirano i pripremljeno za prezentaciju. To je najlošiji primjer, a jedini gori slučaj je onaj koji se dogodio u bivšoj robnoj kući na Trgu Portarata, gdje je na mjestu današnje poslovnice banke nađen jedini izvorni antički zid, koji je prema odluci Zavoda za graditeljsko nasljeđe potpuno zatvoren. Antički je zid zazidan i ne vidi se, veli Girardi-Jurkić.

Smatra da novi arheološki nalaz treba prikazati javnosti i podsjeća kako to rade u inozemstvu. Navodi primjer lokaliteta Barcino u Barceloni, gdje je arheološki nalaz prikazan u tri sloja nad kojima se nalazi muzej. Tu posjetitelji, vozeći se staklenim liftom, prolaze kroz tisućljeća. – Riječ je o avangardnom načinu prezentacije koji uključuje stakleni plato, zahvaljujući kojem hodate po slojevima od Rima do srednjeg vijeka. To rade bogate zemlje, a sličan primjer imate u Genevi, gdje se ispod katedrale mogu razgledati sve strukture, u Parizu, pa i u gotičkoj crkvici na Bledu. U našem pulskom slučaju moglo bi se omogućiti natkrivanje nalaza staklom ili laganom metalnom konstrukcijom, koja bi olakšala razgledanje osvijetljenog lokaliteta u klimatiziranim uvjetima, uz moguće spuštanje liftom do visine od dva metra. Sve naravno treba učiniti uz smjernice konzervatora koje bi prihvatio investitor. Druga varijanta podrazumijevala bi ostavljanje otvorene ruševine, koja bi se plombirala i konzervirala. No, u tom slučaju postoji opasnost od devastacije, a upitno je i održavanje. Kultura građana nije takva da omogućuje otvaranje arheološkog parka na otvorenom u samom centru grada. Bolje je da postoji zgrada u funkciji koja će omogućiti fizičku zaštitu nalazišta, veli Girardi-Jurkić. Naglašavajući da se nalaz nikako ne smije pokriti, jer bi se time onemogućilo da ljudi vide kontinuitet urbanog življenja u antičkoj Puli, napominje: »Gdje god u Puli počnemo kopati, naći ćemo ovakvu strukturu. Samo je pitanje volje i načina prezentacije. U svijetu se više ništa ne zatrpava i pokriva, već se sve prezentira. Ljudi su postali ponosni na svoje korijene.«

Garaža je nužna

– Ako bi bila moguća gradnja garaže na drugom mjestu, a u što malo vjerujem zbog drugih prometnih razloga, bilo bi u svakom slučaju potrebno izgraditi jedan objekt zatvorenog tipa koji bi natkrio i zaštitio arheološke nalaze, a gore na povišenom platou neku vrsta trga na otvorenom. O takvom trgu govorio sam i u sklopu SMS razgovora »Šest crtica iz urbaniteta Pule« u Multimedijalnom centru Luka, veli arhitekt Bruno Nefat. Napominjući da u načelu ne bi bilo potrebno mijenjati PPU radi uređenja javne površine na prostoru uz Gradsku knjižnicu, on veli: »U jednom dijelu moglo bi biti parkiralište, recimo na petini površine trga. No, stotinjak parkirnih mjesta na tom prostoru ne bi ništa riješilo. To, jednostavno nije svrhovito jer je u tom dijelu grada potrebno 400 do 500 parkirnih mjesta. Stoga sumnjam u takvu varijantu, jer je taj dio Pule bez stabilnih parkirnih mjesta, što je problem i za stanare okolnih zgrada i za posjetitelje.« Nefat se nada i da će buduće poglavarstvo prihvatiti prijedlog za PPU Pule o plutajućoj garaži uz most za otok Uljanik, čime bi se, prema njegovom mišljenju, ipak malo smanjio pritisak na gradska parkirališta. – Međutim, ovu garažnu kuću čija je gradnja planirana u Kandlerovoj ulici, ne može zamijeniti plutajuća uz most Uljanika, s obzirom da je ova u Kandlerovoj dijelom namijenjena i za garažiranje vozila stanara i vlasnika ostalih poslovnih prostora u tom dijelu grada. Uz to, ljudi u starom dijelu dosta su hendikepirani s obzirom na mogućnost parkiranja u odnosu na druge dijelove grada. Stoga će to teško biti drugačije riješiti jer još najmanje 400-500 metara u susjedstvu nema drugih mogućnosti za parkiranje, veli Nefat.

O aktualnoj ideji prezentacije nalaza u podzemlju garaže kaže da taj prostor u budućnosti vidi kao neku vrstu zatvorenog arheološkog parka. Pri tome ne odbacuje ideju da se tamo uklope poslovni sadržaji, kafići i terase. – To treba biti otvoren atraktivan javni prostor koji će biti prilagođen uvjetima konzervatora, kvalitetno prezentiran i protočan. Očigledno će biti potrebna nadgradnja cijelog prizemlja i podzemlja s kojeg se garaža izmješta. PPU dozvoljava pomicanje broja etaža prema gore, a to također ne bi bilo neprimjereno jer, prema postojećem projektu, poslovni prostor, odnosno garažna kuća završavaju ispod razine vijenca Gradske knjižnice i čitaonice. Pitanje je samo tehničkog pristupa u ovoj aktualnoj varijanti u kojoj lokalitet postaje natkriveni trg, a nešto slično tome vidio sam u Trieru, veli Nefat. Njegov kolega, arhitekt Saša Jovanović, razmišlja na sličan način. »Svjestan sam ogromnog problema parkiranja u gradu«, veli on i nastavlja: »Poznato mi je, također, kako je puno truda uloženo u pripreme i izradu projekta gradnje prve garažne kuće u Puli. Bilo bi mi žao da to propadne, znajući i koliko bi trajala nova procedura s obzirom da je ova već u fazi izvedbe. Kad govorimo o načinu na koji to prezentirati, uvijek sam za to da moderna arhitektura treba imati suživot sa starim, staro i novo trebaju koegzistirati: ne stvarati čistine zbog pokazivanja, već prikazati i pokazati ono što je važno. Čini mi se da je prihvatljiv aktualni projekt koji dogovaraju arheolozi, konzervatori i projektant.«

Piše Bojana ĆUSTIĆ JURAGA Izvor: Glas Istre www.glasistre.hr

Bazeni – gradimo.hr

]]>