Voda skuplja tri puta, profit ide u Francusku i Njemačku

HRVATSKA – O uključivanju multinacionalnih kompanija u vodoopskrbu u Hrvatskoj zasad se govori stidljivo. Takva je mogućnost najavljena u Zagrebu, gdje se trenutno kubični metar vode plaća nešto više od sedam kuna. U slučaju privatizacije cijena bi mogla skočiti na 22 kune

Ako pojedine gradske vlasti u Hrvatskoj, kako su to najavljivale, krenu u privatizaciju vodovoda ili davanje koncesije velikim inozemnim tvrtkama, voda bi u Hrvatskoj mogla poskupjeti najmanje tri puta. Tako bi primjerice u Zagrebu, gdje se trenutno kubični metar vode plaća nešto više od sedam kuna, cijena mogla skočiti na oko 22 kune, a mjesečni račun od stotinjak kuna na 300 kuna. O privatizaciji vodovoda odnosno uključivanju multinacionalnih kompanija u vodoopskrbu u Hrvatskoj zasad se govori stidljivo pa je takav rasplet građanima uglavnom tajna. Takva je mogućnost najavljena u Zagrebu, a o njoj je govorila i prošla splitska vlast. No scenarij koji prijeti Hrvatskoj već se odigrao u brojnim tranzicijskim zemljama – Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Estoniji, Češkoj i Armeniji, a na njegovoj realizaciji radi se i u Srbiji i Crnoj Gori.

Vodoopskrbne sustave tamošnjih gradova multinacionalne kompanije preuzele bi uvijek nakon Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Prvo bi gradovi dobili donacije da angažiraju konzultante koji će im otkriti što je loše u njihovim vodoopskrbnim sustavima. Konzultanti bi naravno savjetovali uključivanje iskusnog multinacionalnog igrača iz vodoopskrbe, a Svjetska banka i EBRD odobrili bi gradskim vodovodima zajmove za provođenje planova koje su izradili konzultanti. Tako bi teren za dolazak velikih igrača bio pripremljen, gradske vlasti bi s njima potpisivale ugovore o koncesiji ili privatizaciji i, dok se građani ne bi ni snašli, voda bi poskupjela tri, pet ili čak sedam puta. Tako danas stanovnici Sofije, Budimpešte, Bukurešta ili Segedina vodu plaćaju tri eura po prostornom metru, odnosno trostruko više nego Riječani, Zagrepčani ili Splićani.

Oni koji na tome ostvaruju profit uvijek su uglavnom isti – njemačka kompanija RWE ili francuske tvrtke Suez i Veolia, koja se nekada zvala Vivendi i najjači je igrač u opskrbi vodom s godišnjom zaradom od milijardu eura. Prije tranzicijskih europskih zemalja te su nevolje snašle i zemlje Južne Amerike, a možda je najradikalniji primjer Bolivije. Naime, u toj je zemlji nakon davanja vodovoda u koncesije u pojedinim gradovima voda poskupjela i do sedam puta. Kad to Bolivijci više nisu mogli plaćati, izbile su demonstracije, a prema pisanju nekih medija, bilo je i smrtno stradalih. Nakon toga bolivijske su vlasti morale odustati od dogovora. Ulazak stranaca u vodoopskrbni sustav Kanade, Filipina i Južnoafričke Republike nije završio tako burno, ali su zbog prosvjeda i tamošnje vlasti morale raskinuti ugovore.

U Hrvatskoj još nije potpisan ni jedan ugovor o uključivanju multinacionalnih kompanija u vodoopskrbni sustav, ali je, što je znakovito, potpisan ugovor o zajmu sa Svjetskom bankom i EBRD-om i to uz asistenciju Hrvatske banke za obnovu i razvoj, a za projekt »EKO-Kaštelanski zaljev«. Kredit je vrijedan 36 milijuna kuna, a još prije sedam godina u godišnjem izvješću Svjetske banke stajalo je da je glavni cilj projekta sudjelovanje privatnog sektora. O ugovoru HBOR-a i Svjetske banke ne zna se puno jer odredbe imaju status bankarske tajne. No u ugovoru EBRD-a i HBOR-a stoji da bi za unapređenje posla u splitskom vodovodu, ako je to moguće, trebalo uključiti iskusnog vodoprivrednog operatora i investitora. Svoju je priliku vidjela njemačka tvrtka RWE, kontaktirala je i s bivšim gradskim vlastima, no ako je suditi prema riječima sadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Puljića, Nijemci neće povećati svoj profit prodajući Splićanima skuplju vodu.

Ni bivše Poglavarstvo o tome nije službeno razgovaralo, barem nema pisanog traga o tome. No sadašnje Poglavarstvo nema namjeru o tome raspravljati i vodovod je posljednja tvrtka koju bi gradske vlasti privatizirale ili u nju uključile inozemnog partnera, odlučan je Puljić. Kako će na to gledati partneri iz EBRD-a i Svjetske banke, tek će se vidjeti. No Zagreb je čini se otišao puno dalje, pa je u posao s vodom, doduše preko pročistača, već uključio RWE. Naime, Grad Zagreb je prije nešto više od četiri godine potpisao ugovor o koncesiji na 28 godina s tvrtkom Zagrebačke otpadne vode, koju čine dvije tvrtke iz Essena – WTE Wassertechn i RWE Aqua, i Vodoprivreda Zagreb.

Dio potrebnih financijskih sredstva osigurat će, naravno, EBRD i Njemačka kreditna banka iz Frankfurta. Zanimljivo je da je nevladina organizacija Stability Pact Wach Group izradila studiju u kojoj je taj projekt ocijenjen problematičnim. Kao i ostalim dogovorima vezanim uz vodovode u tranzicijskim zemljama, zamjera mu se zanemarivanje javnosti, nedostatak transparentnosti i pravilnog vrednovanja troškova. Pa iako su dva od tri najveća svjetska igrača u poslu s vodom iz Francuske, Suez i Veolia, ta država ne pomišlja u posao vodoopskrbe u svojim gradovima uključiti strance. Njihova se vlada potrudila osigurati da udjele u nekadašnjem Vivendiju kupuju isključivo domaći investitori, pa ne čudi da je jedan od direktora Sueza, koji se širi po istočnoj Europi, primijetio da »tržište vode treba biti ksenofobično«. To se naravno ne odnosi na Boliviju, Mađarsku ili Hrvatsku. Piše Jagoda MARIĆ Izvor: Glas Istre www.glasistre.hr