Vrste crijepa

Završetak svake gradnje (kuće, zgrade, industrijske hale, sportske dvorane itd.) je postavljanje krova. Danas na tržištu postoji niz materijala kojima se krov može prekriti.

Ovisno o željama i materijalnim mogućnostima vlasnika, krov može biti prekriven glinenim crijepom, betonskim crijepom, šindrom, polikarbonatnim pločama, bitumenskim pločama, crijep pločama od čelika.

Važnost i namjena nekog objekta određuje vrstu pokrova. Povijesne zgrade koje se obnavljaju upotrebljavaju glineni crijep koji se proizvodi od davnina. U Hrvatskoj većinu pokrova također čine glineni crepovi koji već stotinama godina služe kao pokrovi raznim objektima. Oni su prije svega ekološki proizvodi jer se proizvode od prirodne sirovine, tj. gline kojoj se u određenom postotku dodaje voda, a ta se smjesa kasnije suši i peče na temperaturama oko 1000°C.

 

Glineni crijep

Glineni crijepovi odlikuju se otpornošću na atmosferske uvjete, mikroorganizme, kiseline, vatru i zadržavaju svoju funkcionalnost i boju dugi niz godina. Prema načinu proizvodnje mogu biti vučeni i prešani, a prema podnebljima za koja su namijenjeni kontinentalni (oblik crijepa je pretežno ravan), mediteranski (crijep je zaobljen) i polumediteranski (kombinacija ova dva).

 

Betonski crijep

U novije vrijeme otvaranjem tržišta sve više je u Hrvatskoj prisutan betonski crijep kao pokrov. On se proizvodi od kvarcnog pijeska, vode, portland cementa i pigmentne boje. Također, oblici takvog crijepa ovise o podneblju kojem su namijenjeni. Šindra kao pokrov razvila se u krajevima koji su obilovali drvetom.

Postoje dvije vrste, a to su organska šindra i šindra od staklenih vlakana koje sadrže vatrootporne, hidroizolacijske i termoizolacijske premaze. Nju kao pokrov odlikuje jednostavnost postavljanja i prekrivanje svih mogućih zamislivih oblika. Za kontinentalni dio Hrvatske koji karakteriziraju velike temperaturne razlike preporučuje se šindra od staklenih vlakana.


Polikarbonatne ploče

Najnovija arhitektonska rješenja uvode neke nove materijale kao pokrov, to su polikarbonatne ploče koje se odlikuju savitljivošću i mogu zadovoljiti i posebne konstrukcijske zahtjeve. One su prozirne, otporne na udarce, vatrootporne, imaju dobru termičku izolaciju i mogućnost raznovrsnih boja. Upotrebljavaju se kao pokrovi i kao prozori za industrijske hale, staklenike, verande, nadstrešnice i drugo.


Bitumenske ploče

Najjeftiniji pokrov su bitumenske ploče koje najčešće služe za prekrivanje industrijskih zgrada i poljoprivrednih objekata. One se lako i jednostavno postavljaju, ne zadržavaju vlagu i neosjetljive su na mraz.

 

Crijep ploče od čelika

Crijep ploče od čelika služe za izgradnju čvrstih, trajnih i laganih krovova. One se mogu postaviti na već postojeće krovove od crijepa ili šindre, a ako se radi nova krovna konstrukcija, potrebno ih je učvrstiti vijcima. Crijep ploče od čelika odlikuje velika čvrstoća i podnošenje velikih opterećenja. Proizvode se na taj način da se pocinčana čelična jezgra presvuče elastičnom sintetskom prevlakom koja štiti od hrđe i zaprljanja. Veoma lako se čisti i na njima se ne zadržavaju alge i mahovine jer ih kiša lako ispere.

 

Svi navedeni materijali, osim što objekte štite od atmosferskih utjecaja, daju i konačan estetski izgled objektu. Osim njih važno je i napraviti kvalitetnu i dobru krovnu konstrukciju jer ona određuje veličinu i oblik krova, tj. od nje ovisi hoće li se neki objekt proljepšati ili poružniti nakon prekrivanja.

Krovna konstrukcija određuje estetski izgled, ali je veoma bitan element i za prozračivanje i odzračivanje objekta. Ono je bitno zbog odvođenja vlage i na taj način dugovječnosti i stabilnosti samog objekta.

Krovna konstrukcija i materijal kojim pokrivamo krov ovisi o željama vlasnika objekta, području na kojem je objekt izgrađen i materijalnim mogućnostima.


Proizvodnja glinenog crijepa

Proizvodnja crijepa započinje na gliništu. Glinište je zaokružena cjelina omeđena vršnim točkama eksploatacijskog polja u kojem se eksploatira mineralna sirovina, tj. glina. Gline su po svom sastavu vrlo kompleksne mineralne sirovine sastavljene od hidratiziranih silikata aluminija, karbonata, oksida željeza i drugih minerala i njihovih smjesa koje služe kao topitelji, i kvarca koji je dominantan u ovim keramičkim masama.

Mineralni, kemijski i granulometrijski sastav gline utječe na oblikovanje, sušenje, ponašanje tijekom pečenja, kvalitetu i boju crijepa. Na gliništu se glina iskopava bagerima vedričarima i tovari u kamione koji nakon toga glinu odvoze na vanjski deponij koji se nalazi u krugu tvornice u kojoj se proizvodi crijep. Stvaranje vanjskog deponija slijedi određene zakonitosti koje moraju biti zadovoljene jer o njemu ovisi cijeli daljnji proizvodni proces i kvaliteta konačnog proizvoda, tj. crijepa.

S vanjskog deponija glina se pomoću transportera doprema u unutarnje skladište za odležavanje gline. Glina se tada dozira u sandučasti dodavač iz kojeg se transportira u homogenizator u kojem se miješa glina iz unutarnjeg skladišta za odležavanje s viškom gline koja nastaje pri prešanju na revolver-presama.

Tako izmiješana glina dolazi u vakuumsku komoru koja ima usnike kroz koje se potiskuje sada već formirana plastica u obliku beskonačnih traka koje se režu na željene dimenzije. Formirane plastice putuju do automatskih revolver-presa na kojima se konačno oblikuju plastice u sirovi crijep.

Automatske revolver-prese s više otisaka provode automatsko prihvaćanje i odlaganje plastica, presanje i oduzimanje sirovo oblikovanog crijepa u za to predviđene regale. Nakon toga regali ispunjeni sirovim crijepom putuju do automatskih sušara u kojima se crijep suši oko 24 sata.

Osušeni crijep se slaže na vagone tunelske peći i peče u tunelskim pećima na temperaturama oko 1000°C. Nakon pečenja i hlađenja crijep se slaže na palete i umata u najlonske folije. Crijep na paletama skladišti se na za to predviđeni prostor i kada se proda, te se palete najčešće otpremaju kamionima do kupaca.

Izvor: www.masmedia.hr