Za stolare posla ima

KALINA – Da se može uspjeti u poslu, čak i onda kad si udaljen od većih gradova, pokazuje i priča Ante Čobanova iz Kaline, sela u primoštenskom zaleđu s dvadesetak stalnih stanovnika.

Ovaj 47-godišnji obrtnik, po zanimanju stolar, 1989. godine je otvorio vlastiti obrt u radionici koja se nalazila u obiteljskoj kući. — Kada sam 1976. godine završio srednju školu, zaposlio sam se kod privatnika te radio do odlaska u vojsku, a nakon toga još kratko vrijeme — kazao nam je Čobanov. Kako je u to vrijeme većina Primoštenaca bila zaposlena u tadašnjem hotelsko-turističkom poduzeću “Primošten”, i Ante Čobanov je tu pronašao posao, i to u tzv. službi održavanja.

Do kraja 1988. godine sam radio u “Primoštenu”, ali se vidjelo da je poduzeće počelo propadati kao i čitavo mjesto. Tu za mene više nije bilo budućnosti, pa sam 1989. godine otvorio obrt. Počeo sam s jednim većim strojem u radionici, koja se nalazila u sklopu obiteljske kuće — rekao nam je Čobanov. Prvi poslovi stolarije “Čobanov” bili su građevinska stolarija, ali je vrlo brzo počeo raditi unutarnju stolariju i namještaj. — Uoči Domovinskog rata 1991. godine počeo sam graditi novu radionicu, i to vlastitim sredstvima. Tek sam prije nekoliko godina dobio kredit tadašnje Dalmatinske banke. Nedavno sam i od Šibensko-kninske županije dobio rješenje o kreditu, koji treba biti vrlo skoro realiziran. Ovim novim kreditom riješit ću preostalo dugovanje te uložiti u proširenje radionice i novo zapošljavanje. Kada sam počeo s radionicom, strojevi su se teško nabavljali, dok je danas situacija potpuno drukčija — nastavlja svoju priču Čobanov.

Za one koji ne poznaju stolarski zanat, čini se kako bi malo roditelja svojoj djeci poželjelo da izaberu baš ovaj posao. Ipak, prema svemu će sudeći Antin sin Frane naslijediti očev obrt. — Frane je počeo raditi prije godinu dana, iako je po zanimanju strojarski tehničar. Htjeli smo da stekne širu naobrazbu, koju mu je pružila ova srednja škola, a ako bude imao volje, moći će se i dalje usavršavati u poslu. Uz mene i Franu rade još dva radnika, a kada se proširi radionica, moći će zaposliti još ljudi. Upravo je najveći problem u pronalasku stručne radne snage, i to osobito onih od 30 do 40 godina starosti. Oni koji sa Zavoda za zapošljavanje dobivaju novčanu naknadu ne žele raditi. Problem je i u tome što roditelji smatraju da je sramotno da njihova djeca idu na zanat. Izmišljene su i neke tehničke škole koje mlade ne usmjeravaju i time im ne omogućavaju da se specijaliziraju za budući posao — zaključio je na kraju Ante Čobanov, jedini vlasnik stolarskog obrta u primoštenskom kraju. Simeona PANCIROV Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr