Zakupnina 50 centi po kvadratu i tako – 30 godina!

PULA – Kada su prije gotovo punog desetljeća sklapali ugovore o zakupu poslovnih prostora u bivšoj vojarni Vladimir Gortan u Šijani s povlaštenom najamninom u visini od svega (tadašnju) jednu njemačku marku po kvadratu, nitko od zakupaca nije ni sanjao kakav je dobar posao sklopio.

Ili možda je?! Naime, ne samo da su sto kvadrata dobivali za sto maraka, već se upravo ovih posljednjih godinu dana pokazuje sva dobrobit tog poslovnog poteza. Gotovo na svakoj sjednici Poglavarstva pojavljuju se slučajevi nagodbe između zakupaca i Grada u kojima se traži prebijanje ulaganja u te poslovne prostore s, ionako mizernom, najamninom. Zahvaljujući takvim nagodbama, zakupci bi u tim prostorima trebali biti i više od 30 godina. S obzirom da se priznata ulaganja prebijaju s polovicom iznosa zakupnine, koja sada iznosi euro po kvadratu, oni bi tih 30 godina plaćali svega 50 centi po kvadratu, primjer s početka govori da bi za zakup za sto kvadrata plaćali simboličnih 50 eura mjesečno. Kako je na posljednjoj sjednici Poglavarstva ovu situaciju zorno pojasnio gradonačelnik Valter Drandić »zakupci su imali niske povlaštene zakupnine, ulagali su u derutne prostore, ali sada ta ulaganja prebacuju na Grad koji će im to isfinancirati, a oni će biti unutra za još manju zakupninu i to još 30-ak godina tijekom kojih Grad neće baš puno prihodovati. Međutim, prostori će se koristiti, dakle propadati, a kada – i ako – budu vraćeni Gradu negdje oko 2030. godine ponovno će se trebati adaptirati?!«. Pitanje koje su si postavljali svi članovi Poglavarstva bilo je zašto su zakupnici imali i povlaštene zakupnine i pravo na povrat ulaganja? S obzirom da je zgrada bila predviđena za prodaju, s pravom se pitaju kome će je prodati kada imaju »podstanare« još 30 godina i hoće li zakupci imati uopće interesa kupiti te prostore kada za »sitan novac« mogu boraviti unutra još tri desetljeća. – Moramo hitno riješiti status te vojarne i to radi još hitnije prodaje tih poslovnih prostora koja je bila predviđena još za vrijeme bivše vlasti. Zakupci će, naravno, imati pravo prvenstva kupnje, komentirao je gradonačelnik Drandić. U konačnici je predloženo da se sačini popis svih prostora u tom velebnom zdanju i njihov status. Kao moguće rješenje ovakve pat situacije Boris Miletić, član Poglavarstva, predložio je da se prizna amortizirani iznos ulaganja (procjena vrijednosti ulaganja je obavljena prije dvije godine, a prostori su u međuvremenu korišteni) te da se sa zakupcima dogovori da im Grad isplati ta ulaganja u cijelosti, a da se odmah potom prostori ponude na prodaju, prvo zakupcima. Kako će se to riješiti ostaje neizvjesno, jer je prema nekim podacima s gotovo svim zakupcima već sklopljena nagodba i ostala ih je tek nekolicina. Hoće li se i mogu li se uopće nagodbe raskidati pokazat će analiza koju nadležni Odjel za prostorno uređenje pročelnika Vladimira Žmaka mora uskoro dostaviti Poglavarstvu.

Tek za kraj valja se prisjetiti slučaja iz listopada 2002. godine kada je sklopljena nagodba s tvrtkom Ramming u vlasništvu tadašnjeg IDF-ovog vijećnika Marina Racana. Njemu su, tako, priznata ulaganja u uređenje poslovnog prostora (od oko 62 kvadrata) upravo na Trgu 1. istarske brigade u visini od 51.669 eura!? Prebijanjem ulaganja sa zakupninom, Racan bi ga gotovo besplatno mogao koristiti do 15. lipnja 2066. godine. Da stvar može biti i gora, Brioni su na isti način htjeli – odnosno već i konkretizirali nagodbu s Delbiancovom garniturom – autobusni kolodvor i to na nevjerojatnih 170 godina?! S. ZRINIĆ TERLEVIĆ Izvor: www.GlasIstre.hr

]]>