Zaštita stakla

Osim low-e zaštite, koja se koristi za zaštitu stakla od sunčeva zračenja kao i za toplinsku zaštitu, koriste se na fasadama od stakla i mnogobrojne vrste emajlne zaštite. Spektar primjena kreće se od zavješenih, otraga ventiliranih, nepropusnih staklenih obloga na osnovnim fasadama do elemenata za zaštitu od sunčeva zračenja s oblogama od sitotiska.

Osim već ranije poznatih vrsta zaštite koriste se i sljedeće vrste:

nereflektirajuća zaštita: smanjuje se refleksija svjetlosti, povećava se transmisija; primjenjuje se na izlozima i vitrinama. dihroitična (dvobojna) zaštita: filtriranje svjetlosti, postupkom interferencije se svjetlost razlaže na boje spektra. zaštita boja odbija prljavština; reducira prljavštinu i olakšava čišćenje hidrofobnom ili hidrofilnom zaštitom.

Low-e zaštita

Low-e zaštita (niska emisivnost) predstavlja ili pirolitičku zaštitu (hard-coating); za vrijeme procesa proizvodnje stakla se na površinu float-stakla nanosi tanki sloj metal-oksida ili postupkom katodnih zraka (sputtering/soft-coating), naknadno nakon procesa proizvodnje nanosi se više slojeva metal-oksida u visokovakuumiranom postrojenju.

Oba postupka propuštaju kratkovalno zračenje i reflektiraju dugovalno infracrvenozračenje. U-vrijednosti jednostavne staklene ploče se postupkom low-e zaštite smanjuju upola. Zaštita se koristi kako za toplinsku zaštitu tako i za zaštitu stakla od sunčeva zračenja. Staklene ploče koje su tretirane hard-coating postupkom (Online-postupak) imaju površinu postojanu na ogrebotine. One se mogu obraditi i termički, a da se pri tome ne uništava vatrootporni sloj.

Zaštitni slojevi nastali postupkom katodnih zraka (Offline-postupak) se nasuprot tome moraju u najkraćem vremenu preraditi u izolacijske ili višeslojne staklene ploče, kako bi se zaštita sačuvala od djelovanja atmosferilija.

Približni neutralni zaštitni premazi variraju u pogledu boje već prema proizvodu između zelenkaste, plavičaste i sivkaste.

Emajlna zaštita

Postupkom emajliranja se na površinu stakla prije procesa proizvodnje termički prednapetog stakla nanosi keramički sloj, koji se kod prednapinjanja rastapa zajedno sa staklom u jednu novu staklenu površinu otpornu na atmosferske utjecaje. Keramički sloj se sastoji od fino mljevenih pigmenata stakla i boje .Već prema željenom rezultatu površine primjenjuju se različiti postupci za dobivanje boje:

  • sitotisak
  • valjanje
  • lijevanje
  • prskanje<>/p Nastalo jednokrilno-sigurnosno staklo se naknadno više ne može obrađivati( npr. bušiti, rezati). Emajlirano staklo se podvrgava testu toplinske apsorpcije (Heat-Soak-testu).Stakla se mogu proizvoditi u svim RAL-bojama i specijalnim bojama. Postupkom sitotiska se mogu izrađivati jednobojni ili višebojni uzorci, prelijevanje boja, logotipovi i slike preko cijele površine ili samo pracijalno.

    Emajlirano staklo se na fasadama može koristiti višestruko npr. kao:

  • otraga ventilirane obloge fasada
  • obloge parapeta
  • paneli parapeta
  • lamela za zaštitu od sunca
  • zastakljivanje kao zaštita od sunčeva zračenja
  • balkonske ograde
  • staklena krovišta

    ]]>