Zbog propusta bivših čelnika, Grad nema zemlje za ulagače

OSIJEK – Grad Osijek u ovom trenutku nema osigurano ni jedno veće zemljište koje bi mogao ponuditi potencijalnim investitorima. Upravo nedostatak zemlje koči projekt formiranja najavljivanih gospodarskih zona, a problema je mnogo.

Primjerice, zona Jug (uz cestu prema Zračnoj luci) ima neriješene imovinskopravne odnose. Dio je u vlasništvu države, a u drugom dijelu su prodavane manje parcele, pa je to zemljište ispresijecano raznim vlasnicima… Sve što je desno od ceste (kad se ide od Osijeka) u širini od 100 do 150 metara predviđeno je za prostor Slobodne zone. Novi problem nastaje zbog neusklađenih prostornih planova, pa se radi i na drugoj mogućnosti – Nemetinu. No, tamo, također, valja riješiti pitanje vlasništva. Grad će zato od države tražiti povrat tih zemljišta, a potom s njima (plan je do kraja godine), ući u vlasničku strukturu (25 posto) Slobodne zone, čiji je većinski vlasnik, Županija, već prihvatio pismo namjere pristiglo iz Grada. Treća lokacija u igri je zemljište uz Tenjsku cestu. Raspletanje svih tih zavrzlama sa zemljištem usko je vezano i uz formiranje Imovinsko-pravnog kastastra. Gradonačelnik Anto Đapić, podsjetimo, nakon niza problema zbog oko osam spornih kvadrata Sunčane ulice najavio je intenziviranje njegova formiranja.

U ovom trenutku Grad nema vjerodostojnih podataka o tome što je njegova imovina. Rupa kod Hotela Osijek je najočitija posljedica toga – Grad smatra da polaže vlasništvo na rupu, a čelni su ljudi Osijeka propustili još ’98. godine sve društveno vlasništvo u zemljišnim knjigama prenijeti na Grad. Zakonski, to se moglo napraviti do ’98. godine, a nakon toga sve što je bilo društveno vlasništvo postalo je indirektno vlasništvo države i Grad se više nije mogao uknjižiti bez suglasnosti države, kaže dr. Vladimir Šišljagić, osječki dogradonačelnik. Grad, dakle, nekretnine, koje su mogle biti gradske, sebi jednostavno nije uknjižio?! Jednako je tragična činjenica da istovremeno ne postoji (bar ne u uredima Kuhačeve 9) nikakva evidencija – niti onoga što Grad ima, niti onoga što je mogao imati. Godinama se problem rješavao na način da su osobe zainteresirane za određeno zemljište gradskim službenicima predočavale dokumentaciju kojom dokazuju da je zemljište – gradsko!

Rješavalo se to od slučaja do slučaja. Netko dođe s upitom, a onda stručne službe Grada provjeravaju čije je to zemljište. Međutim, kada dolazi ozbiljan investitor koji kaže “ja bih uložio 50 milijuna u nekakvu proizvodnju”, normalno da traži lokaciju s riješenim svim pitanjima. No, Grad mu nema ništa ponuditi – ne možemo uzeti nekakav plan grada i kazati “imate ovo ovdje, ovo drugo tamo, cijena je tolika i tolika, birajte”. Imamo Slobodnu zonu u kojoj Grad nema zemljišta, dodaje Šišljagić. Podsjetimo, Slobodna zona gotovo da više nema slobodnog kvadrata zemlje. – Da se ’98. godine uknjižilo sve što se trebalo, sad bi Grad bez problema mogao osigurati zemlju i ponuditi je investitorima po prihvatljivoj cijeni, pa ako je potrebno i po jednu kunu. Ako će netko osigurati zapošljavanje 100-200 ljudi, treba mu se zemlja dati u koncesiju, neka radi, pokrene proizvodnju i zaposli ljude – to je nemjerljiva korist Grada. Ovako ta zemlja samo stoji, zaključuje dogradonačelnik. Autor: Mario MIHALJEVIĆ Izvor: Glas Slavonije www.glas-slavonije.hr

]]>