Zemlja nudi zamjenu za sve skuplju naftu

ENERGENTI – Zamjenski izvori energije – klasični ugljen i plin, ali i »egzotična« šećerna trska, uljana repica i bioetanol – alternativna su rješenja za kojima su, zbog sve više cijene nafte, neke zemlje već posegnule

Iako svjetski stručnjaci predviđaju da će nafte biti dovoljno bar do 2030. godine, zbog njezine sve više cijene te zbog pravodobnog postupnog osiguravanja zamjenskih izvora energije, mnoge zemlje već razvijaju alternativna rješenja. Tako se u Južnoafričkoj Republici, gdje je nedavno održan 18. svjetski naftni kongres, sve traženije dizelsko gorivo proizvodi iz ugljena. Počeci te proizvodnje sežu još u doba aparthejda kad je ta tehnologija razvijena na temelju njemačkih iskustava zbog problema s uvozom nafte, ali u sadašnjim uvjetima rasta cijena nafte dodatno je cijenjena. Ugljen je mnogo jeftiniji od nafte, a njegove su rezerve dovoljne za više stotina godina. Južnoafrikanci su se za tu naizgled čudnu proizvodnju dizela odlučili jer imaju velike zalihe ugljena koji vade u površinskim kopovima, čime je proizvodnja isplativa. Dodatni je razlog činjenica da je korištenje ugljena sve problematičnije zbog strogih odredbi Protokola iz Kyota o smanjivanju globalnog zagrijavanja. Konkretno, južnoafrička naftna kompanija Sasol kroz postupak isplinjavanja prvo iz ugljena proizvodi plin po sastavu nešto drukčiji od zemnoga.

To je moguće zato što su i ugljen i plin ugljikovodici, ali različitog sastava. Potom iz takvog plina posebnom tehnologijom proizvode dizel. Dizel će se uskoro početi proizvoditi i iz zemnog plina. Najdalje je u tome otišao Shell razvivši u Maleziji tehnologiju pretvaranja plina u dizel koju je potom u suradnji s Japancima i Korejcima preuzeo Katar. Dodatna je prednost što se dobiva vrlo čisto gorivo jer zemni plin sadrži mnogo manje štetnih sastojaka od nafte. Što je najvažnije, to će gorivo, tvrde katarski stručnjaci, po cijeni biti konkurentno dizelu proizvedenom iz nafte, a čak će biti i jeftinije. Dio otpremaju na tržišta kao ukapljeni plin, ali su izračunali da im se više isplati plin pretvarati u sve traženiji dizel. Katar će možda već dogodine ili najkasnije 2007. dovršiti postrojenje u kojem će na taj način proizvoditi dizel koji se ni po kvaliteti ne razlikuje od klasičnoga. Ako se problemi s naftom pojačaju, očekuje se da će tehnologije za proizvodnju goriva iz plina i ugljena početi koristiti i drugi, osobito zemlje bogate tim energetskim izvorima. Kina već razmatra ulaganje milijardi dolara u postrojenja za proizvodnju goriva iz ugljena, energenta kojeg ima dosta, da bi smanjila sve veći uvoz nafte.

Naime, već kod cijene nafte između 40 i 50 dolara postaje ekonomski opravdano instaliranje tehnologije za pretvaranje ugljena u naftu. To se posebno odnosi na Kinu, Indiju i zemlje koje vade goleme količine ugljena zbog nekvalitete nepogodnog za loženje, ali dobrog za energetsku pretvorbu. Uz biodizel u svijetu se sve više razvija korištenje i drugih novih goriva poput etanola ili dimetiletera. U Švedskoj kao pogonsko gorivo već koriste bioetanol, alkohol čijim se korištenjem emisija štetnog ugljičnog dioksida iz auta smanjuje do čak 70 posto! Vozila na bioetanol već prodaje Ford, a uskoro će i Saab i Volvo. U Fordu tvrde da se bioetanol i benzin čak mogu miješati u spremniku vozila. U Švedskoj se na stotinjak crpki prodaje gorivo E85 koje zbog lakšeg paljenja za jakih zima sadrži 85 posto alkohola i 15 posto benzina. Slabiju energetsku vrijednost u odnosu na benzin bioetanol nadoknađuje 30 do 35 posto nižom cijenom. Brazil je četvrtinu potrošnje benzina već zamijenio etanolom iz šećerne trske koji postaje sve popularniji i drugdje pa je potrošnja zadnjih godina povećana.

Do 2010. na crpke će stizati još jedno novo gorivo – dimetileter (DME). Proizveli su ga francuski naftni div Total i japanski konzorcij od devet velikih tvrtki među kojima su Toyota, Tshuho i Hitachi. To gorivo ima niz prednosti – proizvodi se iz obnovljivih izvora energije i prirodnog plina, izgaranjem DME-a nastaje mnogo manje plinova koji izazivaju efekt staklenika nego kod klasičnih goriva, a transportira se jednostavno. Total kani do 2010. početi komercijalnu proizvodnju toga goriva. Vodeći »plinski« stručnjaci očekuju da će primat nafte (sad zajedno zadovoljavaju oko 60 posto svjetskih energetskih potreba, od čega na plin otpada 24 posto) u zadovoljavanju energetskih potreba postupno preuzimati plin pa najavljuju ubrzan rast potrošnje tog sve popularnijeg energenta, posebice u manje razvijenim državama. Stručnjaci vjeruju da će do smanjenja udjela nafte doći prije svega zbog njezine visoke cijene i negativnog utjecaja na okoliš te mnogo većih svjetskih zaliha plina. Baš radi zaštite okoliša sve se brže razvijaju obnovljivi izvori energije pa već osiguravaju oko devet posto svjetske potrošnje energije. Energetičari se slažu da oni još dugo neće moći osiguravati »baznu« proizvodnju energije i u tome zamijeniti naftu. Kad počne pad proizvodnje nafte, baznu proizvodnju energije mogle bi osigurati suvremenije i sigurnije nuklearke te ugljen.

Vlada ubrzala projekt korištenja biodizela U razvijenim se zemljama sve više, posebice u javnom prometu, koristi i biodizel, dizelsko gorivo proizvedeno od starog jestivog ulja i prerađenih uljarica, koje može koristiti svako vozilo s dizelskim motorom, a može se i miješati s običnim dizelom. No, problem je u tome što je biodizel znatno bolji za okoliš, ali i skuplji od klasičnog dizela. U inozemstvu vlasti pronalaze razne načine da bi njegova cijena postala pristupačna i prosječnim potrošačima. Tako se i u Mađarskoj već gradi tvornica za preradu sirovog ulja od uljane repice u biodizel, a u Grazu godišnje prikupe oko 40 tona iskorištenog jestivog ulja i prerade ga u biodizel koji se koristi u javnom gradskom prometu. Prije pet godina pokrenut projekt korištenja biodizela u Hrvatskoj već godinama skuplja prašinu u ladicama. Još ne postoji ni demonstracijsko postrojenje za njegovu proizvodnju niti su doneseni nužni propisi. Upitno je koliko bi to trajalo da Vlada nedavno nije dala punu potporu njegovoj provedbi donijevši niz odluka koje će ubrzati njegovu provedbu.

Na to je vjerojatno utjecala i činjenica da bi Hrvatska, po pravilima EU-a, već dogodine trebala proizvesti 35.700 tona biodizela (2,75 posto potrošnje fosilnih goriva), a tu proizvodnju treba udvostručiti do 2010. kada bi udio biogoriva u ukupnoj potrošnji, prema strategiji Europske komisije, trebao iznositi 5,75 posto. Takav ubrzan rast korištenja biodizela temelji se na odluci EU-a o smanjenju ispuštanja ugljičnog dioksida (glavnog plina koji potiče globalno zagrijavanje) u sektoru transporta do 2010. za čak 50 posto! Naime, kad se običnom dizelu pridoda više od 20 posto biodizela, bitno se smanjuje emisija štetnih plinova. Uz to, korištenjem biodizela smanjuje se ovisnost o sve skupljoj nafti, a brojne su i koristi za poljoprivredu. Vlada je stoga donijela više odluka koje bi trebale zajamčiti ubrzanu provedbu projekta. Zaključeno je da treba pokrenuti demonstracijsko postrojenje, a prve količine biodizela koristit će se u javnom prijevozu u Zagrebu i Rijeci. ZET je zato već kupio autobuse koji mogu voziti i na biodizel. Pokaže li se on isplativim, u ZET-u najavljuju mogućnost da ga uvedu – u sve autobuse. Vlada je odlučila uvesti poticaje za uljanu repicu namijenjenu preradi u biodizel, educirati poljoprivrednike o njezinu uzgoju i proizvodnji toga goriva te predložiti izmjene zakona o trošarinama koje bi zajamčile povrat dijela trošarina proizvođačima i uvoznicima biodizela. Time će se postići njegova cjenovna konkurentnost ostalim vrstama goriva. Željko Bukša Izvor: Vjesnik www.vjesnik.hr

]]>