Linoleum

Linoleum kao podna obloga

Linoleumske podne obloge dobivaju se preradom tzv. “linoleumske cementne mase”, pri tome se koriste uglavnom sirovine kao laneno ulje, sojino ulje, zajedno s kredom, plutom i drvenim brašnom, koji se pod visokim tlakom prešaju na jutanu stražnju podlogu.

Dobra mehanička postojanost površine postiže se zaštitom umjetnim smolama na bazi vinil-acetata ili poliakrilata. Sa stanovišta zdravlja prednost svakako treba dati prirodnim podnim oblogama koje se njeguju tvrdim voskom (taj postupak se ponavlja s vremena na vrijeme).

Ugradnja nezaštićenih podova zahtijeva od korisnika redovitu njegu zato predviđenim vrstama voska. Pri tome zrak u prostoriji može biti zasićen terpenima i ugljikovodikom. Sljedeća karakteristika linoleumskih podova je tzv. “Efekat spužve”. Struktura poroznog materijala daje mogućnost sakupljanja VOC-a (hlapivih organskih spojeva) iz zraka ali i iz podne obloge kao i sredstva za čišćenje, koji se potom uz vremenski odmak ispuštaju ponovo u zrak prostorije.

Osjetljive osobe mogu osjetiti tegobe zbog mirisa linoleuma što je uvjetovano prisustvom aldehida i ostalih tvari te ugljikovodika, nastalih procesom oksidacije baznih sirovina.

Općenito gledano linoleumske podne obloge građevinsko-biološki predstavljaju dobru alternativu uz već dobro rasprostranjene PVC-podne obloge, naravno ukoliko se koriste prethodno provjerene podne obloge s malim udjelom štetnih tvari i uz uporabu specijalnih ljepila, bez otapala.